Rusmir ef. Ramić prije 11,5 godina je počeo obavljati imamsku dužnost u džematu Hrasnica. Iako mu je to bilo prvo zaposlenje, i mjesto gdje je proveo najljepše godine svog života, oženio se i dobio kćerku, iz privatnih razloga odlučio je napustiti ovaj džemat. Njegove džematlije su mu tom prilikom priredile oproštajno druženje, uz kahvu i sok, koje je bilo veoma emotivno za sve prisutne.
“Sjećat ću se svih vas džematlija po dobru i po lijepom, a posebno ću se sjećati onih koji su me fascinirali svojim radom, trudom, borbom, požrtvovanosću i nevjerovatnom ljubavlju prema džematu što su pokazivali i dokazivali svojim djelima, sjećat ću se divne omladine koja je uvijek bila tu pri ruci svome efendiji i koja je uvijek bila tu kada je trebalo bilo šta pomoći, sjećat ću se preko 90 djece koje sam učio svih ovih godina u mektebu, zatim 5 generacija svršenika hatmi ( u tih 5 generacija je 40 učenika koji su završili 1, 2 ili 3 hatme), sjećat ću se zajedničkih džematskih, omladinskih i mektebskih iftara, omladinskih druženja, mevludskih programa, slatkih časova sa mektebskom djecom, bajramskih paketića i hedija za naše najmlađe, noćnog sankanja i skijanja koje smo organozovali na Krivači, snimanja našeg džemata i džamije sa dronom, mnogih izleta druženja i ekskurzija…” napisao je ef. Ramić u emotivnom pismu koje je posvetio svojim džematlijama, a objavio na stranici džemata Hrasnica.
Efendiji želimo puno sreće u daljem radu i nadamo se da će gdje god da ode, naići na dobre i vrijedne ljude, koji će znati cijeniti njegov trud i rad sa djecom.
Naila Čaušević/ Sahatkula.ba