Nije mala stvar da u jednoj sedmici u gradu kao što je naš imate i “Krupa fest”, zatim naše lokalne momke iz “Sudnjeg dana”, a onda na kraju i motorijadu.  “Krupa fest” je iz godine u godinu sve bolji i već postaje tradicionalno okupljanje ljubitelja rock ‘n’ roll- a. Naši momci iz “Sudnjeg dana” su opet dva dana zaredom svirali u Gradskom parku i tu je bilo za svakog ponešto. Svaka čast, kijamet boysi.  Ipak, glavni događaj je bio motorijada, a  gosti ovogodišnje motorijade organizovane od strane MK “Jastrebovi” iz Gornjeg Vakufa- Uskoplja bili su Alen Islamović, Raptor i Beogradska grupa S.A.R.S.

I ne, Sarsovci nisu dobili ime po virusu budući da ustvari  ta njihova skraćenica zapravo znači “Svježe amputirana ruka Satrianija”.  Pomalo bizaran naziv, ali opet drugačiji i prepoznatljiv. Neko bi rekao da nije normalno tako se zvati. Ali iskreno, šta danas znači  normalno. Ono što je normalno pauku, haos je za muhu. Tako da o ukusima (i imenima) ne treba raspravljati. Nisam bio tu dok su svirali Raptorci, došao  sam kasnije , negdje oko pola jedanaest, ali sam bio dok su svirali Alen i “Svježe amputirana ruka Satrianija”. U goste nije pristojno doći praznih ruku, a Alen i S.A.R.S. se nisu obrukali, došli su sa pozitivnom energijom koju su ostavili u amanet i narednim motorijadama.  Čak je i kiša koja je čitav dan padala odustala  tačno pred koncert, budući da su i oblaci iznad grada uživali u svirci. Uglavnom, bio sam  na motorijadi koja se zadnjih godina  održava na platou  osnovne škole u koju sam  išao. Tu smo nekad kao djeca igrali fudbala i košarke, a poslije škole i klikera. To su moje uspomene, i ne dam ih nikome.

Helem nejse. U dva ujutro ja i žena plešemo na fantastičnu trubu Nebojše Pavlovica iz S.A.R.S. I ne, nismo bili alkoholizirani, da ne bude zabune. Opijeni dobrom muzikom i još boljom atmosferom. Zadnji put sam plesao na svojoj svadbi, prije petnaest godina. I sinoć, u rano jutro 14. augusta 2022 godine. Oko nas su bili motoristi iz Travnika, “Old town”. I oni plešu, onako nezgrapni, nasmijani, ali sve  je nekako opušteno.  Vidimo tu još desetine drugih ljubitelja dvotočkasa. Iz Brčkog, Austrije i odakle sve ne. I svi su OK, plešu, pjevaju, smiju se. J..o te, kao da sam u nekoj drugoj dimenziji. Sve mi nekako nestvarno djeluje. Štipam se po rukama da ne sanjam, a itekako sam budan. Šestorica momaka na pozornici, truba i harmonika, SARS ludilo u pravom smislu te riječi.  Prije njih je nastupio  Alen Islamovic. Rasturio čovjek u pravom smislu te riječi. Skoro 65 godina, a čovjek ima energije za barem jos stotinu godina. Svaka čast i naklon, Alene. Snimam  telefonom jer neću sebi vjerovati kad se  probudim ujutro. Odlazimo ranije, oko dva, čuj ranije, (a to i jest ranije na ovakvim feštama),  jer me je koljeno počelo boljeti, ipak sam ja u drugoj polovici četrdesetih godina. Ali lijepo mi je. Vraćam se kući nasmijan. A to je opet ono sto se broji. Što vise lijepih trenutaka hoću da skupim za starost. Jer tad će mi samo sjećanja i ostati. Uspomene i sjećanja. I svi ljudi koji su tu na platou vole motore i rock ‘n’ roll. Bez obzira na kako se zovemo i kako se Bogu molimo. Imamo milion stvari u kojima nemamo isto mišljenje, ali hajde da se držimo onih stvari  koje su nam zajedničke, pozitivne, konstruktivne. Svaka čast organizatorima, jer “MK Jastrebovi” su odradili fantastičan posao. Ništa nije nedostajalo, a to znači da je posao odlično obavljen. A samo oni koji su radili sličan posao znaju koliko stvari se treba poklopiti da bi sve funkcionisalo  kako treba. Kako god,  želim vam još mnogo uspješnih motorijada u našem gradu. Moja nene rahmetli bi znala reći da je za zdravlje  najbitnija šarolika i uravnotežena ishrana. A to znači, svega pomalo. I taj recept treba primijeniti i na ostatak života. Za svakog ponešto. Zato nam treba i korida, i pozorišna  predstava, i duhovna muzika, i rock ‘n’ roll, i turnir u malom nogometu  i film u kinu. Ako ja nesto ne volim ne mora značiti da to treba ukinuti. Uvažavati druge, i tuđe misljenje odlika je civilizovanog čovjeka. Zato se i ponašajmo tako. 

P.S. Još kad bi nam nekako doveli   “Dubiozu kolektiv”. E to bi se ludilo prepričavalo narednih sto godina.

Komentari