Američka ambasada u BiH, a povodom pisma kojeg je Marinko Čavara, predsjednik FBIH uputio Visokom predstavniku u BiH, izjavila je da su “Bez stabilnosti nemoguće pozitivne promjene i reforme. To zahtjeva očuvanje ravnoteže između dva entiteta u BiH, kao i između njena tri konstitutivna naroda i Ostalih.” Probosanske stranke se mogu pozvati na ovu izjavu i istaći da je pozdravljaju jer ravnoteža između konstitutivnih naroda i Ostalih ne znači diskriminaciju na račun bilo kog konstitutivnog naroda ili na račun Ostalih, a što se želi postići izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH po prijedlozima HDZ Hrvatske i HDZ BIH i koje Marinko Čavara brani u navedenom pismu.
Posebno je zabrinjavajući odgovor od 15.8. ove godine Ureda za vanjske poslove, Commonwealtha i razvoj Bosne i Hercegovine Vlade Velike Britanije na pismo Tariku Deliću, britanskom državljaninu koji je kontaktirao Vladu emailom 22. jula ove godine. U svom odgovoru Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije kaže da pozdravlja namjeru Visokog predstavnika “da se pozabavi ovom ozbiljnom situacijom tražeći širok i izbalansiran paket mjera izbornog integriteta koji unapređuje funkcionalnost Federacije BiH u Parlamentu, pomaže formiranje Ustavnog suda i pomaže u procesu formiranja Vlade“. Ova poruka bi se mogla protumačiti na način da Velika Britanija podržava rješenja koja su procurila u javnost, a kojima je Visoki predstavnik u najvećoj mjeri izašao u susret zahtjevima Hrvatske i HNS u pogledu reforme izbornog zakonodavstva u BiH.
To bi bio vrlo nepovoljan razvoj situacije za probosanske snage u BiH, jer su istu podršku OHR-u po istom pitanju već dale i SAD, Kanada i Japan.
Probosanske snage bi trebalo čim prije da fokus sa predizborne utakmice pomjere na ovo pitanje jer bi svaki sljedeći izbori mogli postati besmisleni za probosanski politički spektar ukoliko HDZ-u bude zagarantovano učešće u vlasti samom matematikom izbornog sistema i otvori mu se mogućnost da skupa sa srpskim šovinistickim strankama blokira sistem odlučivanja u institucijama i na nivou FBiH i na nivou BiH.
Pored toga, probosanske stranke bi trebalo da upozore zemlje koje podržavaju rješenja koja nude Hrvatska i HNS pod lažnim izgovorom neriješenog hrvatskog nacionalnog pitanja da njihovo usvajanje znači cementiranje ratnih osvajanja dvije susjedne zemlje u BiH i gubitak nade da će se u zemlji uspostaviti bosanskohercegovačko drustvo u kojem ne bi bili dominantni nacionalizam i diskriminacija i koje bi moglo postati dijelom EU i NATO. Sa takvom postavkom stvari probosanske stranke bi stekle pravo tražiti uvođenje istih principa konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja i u izborna zakonodavstva i ustave Hrvatske i Srbije, jer bi jedino takva proporcionalnost i simetrija koliko toliko mogla zaštiti suverenitet i teritorijalni integritet BiH. To bi konkretno značilo da Bošnjaci, Srbi i Mađari budu priznati kao “konstitutivni narodi” sa svojim “legitimnim predstavnicima” u Ustavu i Izbornom zakonu Republike Hrvatske sa istim sistemima zaštite kolektivnih prava kakva postoje u BiH. Takodje, to bi značilo da u Srbiji kao konstitutivni narodi sa svojim legitimnim predstavnicima budu priznati Bošnjaci, Albanci, Crnogorci, Mađari i Hrvati. U Kanadi bi frankofonski glasači dobili status konstitutivnog naroda koji daje svoje legitimne predstavnike u kanadski parlament, svoje “dvije škole pod jednim krovim”, svoju frankofonsku elektroprivredu , frankofonski “HNS” itd. Velika Britanija svojim složenim uredjenjem prosto poziva na širenje primjene dva somnabulna instituta i u njenom dvorištu. O svim prednostima koje će imati od konstitutivnih Engleza, Škota, Velšana, Sjevernih Iraca mogu se iz prve ruke obavijestiti kod rukovodstva Republike Hrvatske koja hoda po EU i ubjeđuje da je takvo nešto odlično i neophodno. Pošto je dosta konstitutivnih HDZ Hrvata što iz Hrvatske što iz BiH na radu u Velikoj Britaniji, odlazeći premijer Ujedinjenog Kraljevstva bi mogao razmisliti da prije isteka svog mandata i njima da status konstitutivnog naroda. Jer je to odlično rješenje svakom korisno. Onda će u Velikoj Britaniji i jedni i drugi i treći i četvrti, a sa njima i Plenković kao vrhovni i legitimni predstavnik hrvatskog konstitutivnog naroda u Velikoj Britaniji konačno moći do mile volje da raspravljaju o svojim procentima u vlasti i da li je jednog od njih možda i previše u Britaniji tj. 51% po mišljenju nekog od ostalih britanskih “konstitutivnih naroda”. Pa neće morati da razmišljaju i debatuju i donose odluke o ruskoj agresiji na Ukrajinu, zdravstvenom sistemu u Britaniji, padu životnog standarda, kako pregurati zimu sa visokim cijenama energenata, kako zauzdati inflaciju, kako dalje nakon Brexita i sličnim trivijalnostima. Možda će ovo Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije ličiti na nategnutu političku satiru glupih Bosanaca, ali ona ipak nije daleko od stvarnosti koja ne samo u BiH sve više podsjeća na cirkus Monty Pytona.
Zbog svega navedenog zemljama koje podržavaju dva HDZ-a treba skrenuti pažnju da će nakon što ta dva instituta dobiju međunarodnu potvrdu, u političkoj borbi za ostvarenje prava “konstititutivnih naroda” i njihovih “legitimnih predstavnika” van BiH probosanske stranke, a i svi ostali u tom procesu koji budu željeli crpiti “konstitutivnost” i “legitimno predstavljanje” imati pravo koristiti se svim dozvoljenim i nedozvoljenim političkim sredstvima kojima se inače služe dva HDZ i srpske šovinističke stranke iz RS predvođene SNSD-om, jer im to Međunarodna zajednica koja bi trebala štititi Dayton, suverenitet BiH i poštovati odluke ESLJP, što prećutno, što implicite odobrava i tako šalje poruku da je takvo nešto dozvoljeno i prihvatljivo.
I konačno, zemljama garantima Mirovnog sporazuma bi trebalo reći da uvođenjem konsocijacijskih elemenata u FBIH otvaraju mogućnost hrvatskim šovinističkim strankama da u doglednoj budućnosti skupa sa istim takvima u RS i uz podršku Hrvstske, Srbije i Rusije učine BiH toliko nestabilnom i neuspješnom u odnosu na RS i HZHB da bi se sama otvorila vrata njihovim zahtjevima prvo za konfederalizacijom, a potom i za disolucijom BiH. Zemlje garanti Sporazuma bi trebalo da znaju da su i RS i HNS (HZHB) po međunarodno-pravnim standardima činjenjem genocida i zločina protiv čovječnosti kroz dva UZP izgubili pravo ne samo na samoopredjeljenje do odcjepljenja, već i na uspostavu etnički ekskluzivnih teritorija (pogledati presudu Vrhovnog suda Kanade u predmetu Quebec protiv Kanade). Anex 7 Daytonskog mirovnog sporazuma je bio i još uvijek jeste jedan od alata u Mirovnom sporazumu koji bi trebao onemogućiti trajnu valorizaciju onih politika koje su se u ratu zasnivale na etničkom čišćenju teritorija pod svojom kontrolom. I EKLJP zabranjuje diskriminaciju i na to se, između ostalog, upravo i pozvao Ustavni sud BiH u svojoj odluci U 5/98 kad je odlučio da svi narodi u BiH moraju biti ravnopravni na svakom djeliću teritorije BiH bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Sve te standarde zemlje garanti sporazuma dovode u pitanje ukoliko odluče podržati rješenja koja jačaju etničko u odnosu na prava pojedinačnog čovjeka i njegov dignitet u BiH. Pri tom se mogu uzdati samo u sreću da će se takvo rušenje tih standarda bitnih za sve civilizovane zemlje zadržati samo u granicama BiH.
Živi bili pa vidjeli!
Šemsudin Mehmedović