Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivom, Svemilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. On zna šta
nam duša haje i osjeća. On nam je bliži od vratne žile kucavice. Salavate i selame donosimo na
Resulullaha, Muhammeda, s.a.v.s., i njegov Ehli bejt, zatim na ashabe, čestitu ulemu, plemenite
šehide i hrabre borce na Božijem putu, kao i na sve muslimane i muslimanke, mu’mine i mu’minke
koji su nosili, koji danas nose i koji će do Kijametskog dana nositi Kelime-i šehadet u svome srcu,
jezikom iskreno izgovarati i djelima u svome životu potvrđivati. Amin!
Uzvišeni Allah je nebesa/svemir podigao i postavio mizan (vagu, mjeru), a Zemlju je uredio
sunnetullahom – Svojim zakonima. Njegov Vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s., je često slikovito
objašnjavao te Allahove zakone kako bi nas upozorio da ih ne kršimo. Stoga, kada se pojave neki
poremećaji i katastrofe u svemiru ili na Zemlji to je zbog ljudskog djelovanja, odnosno zbog
narušavanja reda kojeg je Gospodar uspostavio i prelaženja Njegovih granica. Ljudsko srce je
prevrtljivo i podložno šejtanskim vesvesama. Duša se razbolijeva zbog odavanja strastima i
prohtjevima. Zato nas Gospodar podsjeća u Kur’anu:
“O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život
osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim
sakupiti.” (El-Enfal, 24)
Čovjek može ploviti sam u čamcu, pa ako se desi kakvo oštećenje na čamcu samo će on stradati .
Međutim, narod (džemat) putuje lađom, pa životi svih putnika zavise od ponašanja svakog
pojedinca koji se nalazi na lađi.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Primjer onoga ko čuva Allahove granice i onoga
koji ih prelazi jeste kao primjer naroda koji na lađi, izvlačeći strelice određuje ko će biti na
gornjem, a ko na donjem dijelu. Kada oni iz donjeg dijela krenu da zahvate vodu, prođu pored
onih koji su na gornjem dijelu, pa kažu: ‘Kada bismo mi sebi probušili rupu u svom (donjem)
dijelu da ne uznemiravamo ove iznad nas?’ Ako ih ovi iz gornjeg dijela puste da to urade propat
će svi, a ako ih spriječe spasit će se i svi će biti sigurni.” (Buhari)
Dakle, lađa u hadisu je simbol za jedno društvo. Kad god se neko u vlasti ili na odgovornoj poziciji
služi mitom, korupcijom i nepotizmom pravdajući se da tako svi rade, on, ustvari, buši rupu na
našoj zajedničkoj lađi. Kad god se jedan mladić ili djevojka odaju strastima braneći svoj nemoral
slobodama i modama, oni time prave rupu na našoj lađi. Kada neko uzurpira pravo ili imetak
drugoga, krčmi društvenu imovinu ili vakuf po svome ćejfu, pod egidom da samo želi hajr i opću
korist, tada on odvaljuje dasku sa dna naše lađe. I ako budemo ravnodušni, govorili da nas se ne
tiče i da se ne želimo zamjerati, pa ne spriječimo bušenje rupa na našoj lađi, onda očekujmo skoro
potonuće!
Uzvišeni Allah upravo u sljedećem ajetu na to upozorava: “I izbjegavajte ono što će dovesti do
smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.”
(El-Enfal, 25)
Zemljotresi, poplave i druge prirodne katastrofe su velika iskušenja za ljude. Međutim, jedno od
najvećih iskušenja (fitni) je međuljudski sukob i razdor. U Kur’anu se kaže da je “smutnja (fitna)
gora od ubijanja”! Pejgamber, a.s., je zato tražio od Allaha da zaštiti njegov ummet od toga, ali
mu nije uslišeno. Prenosi se da je ušao u džamiju Benu Muavije i klanjao dva rekata. Dugo je učio
dovu svome Gospodaru, zatim se okrenuo i rekao: “Tražio sam od svoga Gospodara da mi podari
tri stvari, pa mi je dao dvije stvari a uskratio jednu. Tražio sam da ne uništi moj ummet sušom, pa
mi je to dao. Tražio sam da ne uništi moj ummet potopom, pa mi je to dao. I tražio sam da jedni
prema dugima ne pokazuju svoju snagu i moć, ali mi to nije uslišio.” (Muslim)
Zato je dužnost svakog muslimana i muslimanke da rade za dobrobit lađe na kojoj se nalazimo, te
da vode računa o svojim riječima ili postupcima kako ne bi oštetili lađu, pa da svi potonemo. U
tom smislu treba posmatrati i crne oblake koji su se nadvili nad lađom koju državom (domovinom)
zovemo. Ako svi na lađi budu zajednički naporno radili i pripremali se, ako budemo sprječavali
maloumne i pohlepne da prave rupe na lađi, onda ćemo sigurno prebrodit svaku oluju i udare
valova. Uzvišeni Allah kaže: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete
pravi vjernici.” (Alu Imran, 139)
Na kraju učimo dovu našeg Vjerojesnika, a.s.:
“Bože, ja Te molim da Tvoje blagodati ne prestanu; molim Te za blagostanje u svakoj situaciji, da
me ne snađe iznenada Tvoja kazna; i molim Te da me zaštitiš od svake Tvoje srdžbe. Amin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
15.09.2023./30. safer 1445

Komentari