Semir Krnjić, je mladić iz Novog Travnika sa zanimljivim izborom zanimanja. U vremenu kada „knjiga nije u modi“ nije često za čuti da ima neko ko još toliko cijeni knjige pa ih i piše. Knjiga „Ramazanski dnevnik III“ sedma je knjiga koju je ovaj mladić objavio. Autor je više stotina pjesama i dobitnik nekoliko nagrada. Pojavljuje se u koautorskim zbirkama poezije i proze. Njegov je rad odavno prepoznat javnosti.
„Ljubav je pokretač svega i kad ima ljubavi i želje sve se može uskladiti. Život je dar i treba ga iskoristiti na najbolji mogući način. Šta znači živjeti nego ostaviti trag. Imam dar i trudim se taj dar ostvariti na najbolji mogući način. Ja sam nekad kao dječak bio bolestan i doktori su govorili neka čita i, hvala Bogu, nije strašno bilo. Čitao sam novine kad sam bio četvrti, peti razred i tad se rodila ljubav prema knjigama. I danas više volim uzeti knjigu nego pdf ili bilo šta drugo. U školi sam imao prijatelja koji mi je bio inspiracija, tačnije njegova ljubav prema jednoj djevojčici i tada sam napisao pjesmu. Kasnije je sve krenulo i na kraju četvrtog razreda srednje škole napisao sam prvi roman.“
Semira mnogi porede sa Bašeskijom, zbog njegovih Ramazanski dnevnika I, II i III. Ovaj mladića još nazivaju i “Pero ljubavi” Motiviše čitaoce da budu plemenitiji, ljubazniji i obazriviji prema porodici.
„Ramazanskim dnevnicima autor Semir Krnjić ublažava naše čežnje koje se u bol pretvaraju, napaja nas izvorom duhovnošću, nudi činjenice koje će, poput Bašeskijinih zapisa, ostati da budu svjedokom o onim nekim drugim vremenima i čežnjama. Semirovi dnevnici su, za dušu čitaoca, poput ramazanske duhovne sofre za pravovjerne: bogati, lijepi i lahki. On u svojim dnevnicima priča dušom, živi (nametnutu) novu realnost, liječi svoju čežnju, živi ramazane svoje duše istkane bosanskim vezom u kojem se sažimaju sve one lijepe osobine čovjeka.” piše u predgovoru knjige koji je napisao magistar Nermin Čakić.
„Mislim da u duši ima posebno mjesto koje živi i raduje se jedino za ramazan. Mislim da biće insana nikada ne može biti toliko sretno kao za ramazan. Kada sreća, radost i ispunjenost ne bi imale ime, ja bih ih ramazanom zvao.” kazao je Semir Krnjić.
„Postoje trenuci u životu koji nas nauče važne lekcije ali nažalost niko to prije ne shvati. Svi to shvatimo kad smo u iskušenju. Nažalost živimo u vremenu gdje se samo gleda materijalno a dušu zapostavljamo. A kada izgubimo bližnje shvatimo tek neke stvari koje smo propustili. Trudim se pisati o stvarima koje smo zapostavili. Život je prolazan i mnoge stvari olako zapostavimo. Uloga majke, roditelja, prijatelja je mnogo važna.“
Knjigama “Majčine riječi” I “Babine riječi” Semir ukazuje na veliku ulogu roditelja u našim životima. Recenzenti ovih knjiga su: mr. hfz Nedim Botić, prof. Admir Iković, Nermina Latić, Zerin Murić i Damir Mašić.
„Knjiga se tako lahko čita, skoro neprimjetno: gdje god je otvorite, koju god stranicu, čitaoci će moći pronaći nešto za svoju dušu – a baš za našu dušu Semir i piše. U autorovim riječima osjeti se i njegova duša, njegove želje, motivi i vodilje. Semir piše srcem, a te riječi ulaze lahko u tuđa srca. Piše o dobroti, ljubavi, rodbinskoj pažnji, majčinoj i očevoj ljubavi, dječijoj radosti, ali i životnim savjetima i mudrostima, koji se redom vraćaju na vjeru, pošten rad i trud. Čitati ovaj naslov je kao da imate iskrenog savjetnika pored sebe, koji vas ohrabri, usmjeri i natjera na samopropitivanje; a najbitnije: dobijete želju (i volju) da budete bolji čovjek. Nadam se da će Semir nastaviti s pisanjem. Nadam se da će književni talenat i ubuduće koristiti da ljude podsjeća na univerzalne vrijednosti i dobrotu. Nadam se i da će ovaj naslov, kao urnek, uzeti brojni roditelji i da će se među njihovim savjetima djeci, pronaći i neki inspirisani Semirovim riječima. A za mene lično, ovaj je naslov podsjetnik na djetinjstvo i porodicu, na neka prošla vremena i ljude kojih više nema s nama, ali su ostale uspomene. Upućujem čestitke autoru na uloženom trudu i vremenu da ovaj naslov ugleda svjetlo dana i od srca ga preporučujem, siguran da će među koricama ovog djela čitaoci pronaći nešto lijepo i korisno za svoju dušu, uz Njegovu dozvolu.“ (Iz recenzije mr. hfz. Nedima Botića za knjigu Babine riječi)
Pored posla koji godinama radi i po kojem je postao prepoznatljiv Semir je upisao Fakultet za medije i komunikacije u cilju profesionalnog bavljenja novinarstvom.
„To je moja želja oduvijek bila, da budem novinar. Kada pogledam današnje stanje, još veća je želja u meni da budem onaj novinar, koji će donositi pozitivne priče. Vidio sam rezultat moje priče, kao nekoga ko dolazi iz suprotnog zanimanja, konobar – pisac. Ljudima je potrebna priča, neki pokretač da krenu u proces ostvarivanja svojih želja i ambicija. Mnogo mladih ljudi me je kontaktiralo i pitalo: “kako uspijevaš sve to?” , ja im uvijek kažem, “sanjate li vi vaše želje?” Strah od mišljenja drugih je velika prepreka za uspjeh mladih”, smatra Semir.
