Uz riječ iman (vjerovanje u Jednog Boga) i kufr (poricanje ili nevjerovanje u Jednog Boga), riječ zul(u)m se učestalo ponavlja u Kur'anu. Pojam zulm može označavati: nepravdu, nasilje, tiraniju, tlačenje, barbarstvo, idolatriju, tminu i td. Kada Uzvišeni Allah u Kur'anu govori o zulmu osjeti se jedno „Božansko gnušanje“ spram svake vrste zuluma, nasilja i nepravde. Mufesiri i jezikoslovci smatraju da riječ ez-zulm znači zatamniti nešto ili postaviti nešto na mjesto koje mu ne pripada niti mu je svojstveno. Zanimljivo je spomenuti da u islamskoj literaturi za riječ zulm nalazimo sinonimne (istoznačne) riječi: neznanje, paganstvo, griješenje. Prema Kur'anu, zul(u)ma ima tri vrste, odnosno može biti trosmjeran: prema Bogu, prema Njegovim stvorenjima i prema samom sebi. Danas ćemo govoriti o prvom.
Zulum prema Gospodaru može biti trojak: ilhad – nevjerovanje u Boga i Njegovo postojanje (ateizam), kufr – poricanje Božijih ajeta/blagodati i nezahvalnost Bogu na njima, te širk – pripisivanje Bogu subožanstva i sudruga (politeizam).
Imam Buhari bilježi predaju da kada je sišao ajet: „Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju: oni će biti na pravom putu.“ (El-En'am, 82), to je bilo teško ashabima, pa su rekli: „Allahov Poslaniče, ima li iko od nas da zulum prema sebi ne čini?“ Poslanik, a.s., odgovori: „To se ne odnosi na ono što vi mislite. Zar niste čuli riječi Allahovog iskrenog roba (Lukmana): ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim (ne čini širk): širk je, zaista, veliki zulum (nepravda).’ (Lukman, 13) Dakle, ovdje se misli na širk.“
U tom smislu zanimljiva je predaja koju bilježi Imam Ahmed od Džerira, r.a., da je rekao: „Mi smo jedne prilike izašli s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na put, gdje ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama. Poslanik, a.s., tada reče: ‘Kao da ovaj konjanik vas traži.’ Čovjek je došao do nas i nazvao selam, a mi mu uzvratili, pa ga je Poslanik upitao: ‘Odakle dolaziš?’ ‘Od svoje porodice, djece i svoga plemena’, odgovori on. Poslanik reče: ‘Kamo ideš’ ‘Idem do Poslanika’, reče on. ‘Već si stigao do njega’, reče mu Poslanik, s.a.v.s. On tada reče: ‘Allahov Poslaniče, pouči me imanu (vjerovanju)!'Poslanik reče: ‘Da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš.’ On tada reče: ‘Svjedočim!’ Čovjek je nakon toga krenuo, ali je prednja noga njegove deve upala u rupu, te je posrnuo i pao na glavu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., povikao je: ‘Dovedite mi tog čovjeka!’ Do njega su skočili Ammar ibn Jasir i Huzejfe ibn El-Jeman, pa ga podigoše u sjedeći položaj, a zatim rekoše: ‘Allahov Poslaniče, već je umro!’ Poslanik se tada okrenu od njih, a nakon nekog vremena reče im: ‘Zar niste primijetili kako se okrećem od čovjeka? Ja sam vidio dva meleka kako mu u usta trpaju dženetske plodove, pa sam saznao da je preselio gladan!’ Zatim je rekao: ‘Ovaj je čovjek jedan od onih za koje je Allah, dž.š., rekao: ‘…oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa mnogoboštvom ne miješaju’, a zatim je rekao: ‘Ponesite svoga brata!’ Pa smo ga ponijeli do mjesta u kome je bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u ćefine i odnijeli do kabura. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prišao je na ivicu kabura i rekao: ‘Lijepo napravite zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo kopati, jer je ‘lahd’ naš, a (obično) kopanje običaj drugih.'“
Ipak, iz Kur'ana se nahodi da, iako su ljudi skloni činiti zulum prema Bogu, On je Taj Koji uveliko prašta i Milostiv je prema Svojim robovima:
„Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih (zuluma) kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“ (En-Nahl, 61)
Čak štaviše, kroz riječi Musa, a.s., upućene Benu Israilu nakon što su napravili zlatno tele i počeli ga obožavati (širk), Uzvišeni Allah nudi im da se pokaju i poprave. Dakle, sa stranica Kur'ana se jasno pokazuje da Božanske kazne i Božansko discipliniranje čovjeka obično slijedi nakon zuluma koji ljudi provode jedni nad drugima, kao i nakon teških ljudskih kršenja moralnih postulata. Na primjer, osim što nije vjerovao, Faraon je tlačio Jevreje i klao im muškinje i za taj zulum bio je kažnjen; narod Medjena je zakidao na mjerenju na litru i kantaru i činio nered po zemlji, i to je zulum koji se vidi iz postupaka tog naroda, a ne samo iz njegovog pukog nevjerovanja. Iz cjeline Kur'ana se može razumjeti sljedeće: kako god se nevjerovanjem u Boga lahko sklizne u mnoge vrste zuluma, tako i samo vjerovanje u Boga treba da rezultira širenjem mira i dobrobiti među ljudima i ostalim Božijim stvorenjima!
Stoga se nije nikakav vjernik onaj vandal koji je oskrnavio turbe „Sedam braće“ na Bistriku u Sarajevu šaranjem i ispisivanjem riječi ‘širk’ po njemu. “Sedam braće” su sedam na pravdi Boga ubijenih osoba, i izgradnjom turbeta nad njihovim mezarovima narod je poslao poruku nepravednim vezirima i vladarima da pamti zulumćare i da se preko zla ne prelazi! Zato bi turbeta ovog tipa trebali posjećivati nepravedni vladari ili nepravdena vlast kako bi uzeli pouku; turbeta gazija i šehida bi trebali posjećivati kukavice i oportunisti; turbeta dobrotvora trebali bi obilaziti škrti bogataši; a turbeta imama/alima bi trebali ponekad posjetiti živi imami/alimi kada se umore u misiji. Ovdje želim naglasiti da islam ne odobrava, odnosno zabranjuje, posjetu turbetu s ciljem da se uči dova s uvjerenjem da se molitva kod turbeta ili u turbetu prima ili, ne dao Bog, da se turbe posjećuje sa željom da se od umrle osobe nešto moli ili traži. Treba podučiti naš neuki narod, a ne vikati i pisati: širk!, kufr!, novotarija!… I to treba raditi ulema, a ne džahili (neznalice). Ulema prosijava, a ne razbija sito. To je i Sunnet našeg dragog Pejgambera, a.s., koji nije srušio Kabu punu idola, već ju je očistio od idola i u njoj klanjao. Jer, mnogo opasniji su oni nevidljivi, skriveni idoli u našim glavama i grudima. Kult ličnosti šejha, fanatično naturanje menhedža i mišljenja, oholost i grubost u ophođenju prema drugim muslimanima, pohlepa za dunjalukom i nezasito udovoljavanje prohtjevima…
Završit ćemo riječima Učitelja svijeta: „Onaj kome bude dato pa se zahvali, ili mu ne bude dato pa se strpi, koji zulum učini pa se pokaje i zatraži oprost, i nad kim zulum bude učinjen pa oprosti…” Zatim je ušutio, te ga ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, šta je sa takvima?“ On odgovori: „Oni će biti na Pravom putu i bit će sigurni.“ Molim Allaha da budemo od njih!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
31. maj 2024. / 23. zul-kade 1445.