Poštovani džemate, drage i plemenite duše! Iza nas su kurban-bajramski dani u kojima smo se prisjetili Ibrahima, a.s., i njegove pokornosti Allahu Svevišnjem. Istovremeno smo se sjetili Ismaila, a.s., i njegove poslušnosti babi Ibrahimu, kada je kazao: „O, babuka moj, učini što ti je naređeno, vidjet ćeš da ću biti strpljiv!“ Naše hadžije su imale priliku da se prisjete hazreti Hadžere dok su žurno hodali između Safe i Merve. Mogli su jednim dijelom da osjete njezino majčinsko žrtvovanje i brigu za dijete dok je tražila vodu. Tako isto mnogi roditelji podnose velike žrtve u potrazi za nafakom i da bi obezbijedili egzistenciju svojoj djeci. Neki drugi roditelji imaju puno teže bitke u potrazi za izliječenjem svoga djeteta. To su unutarnje borbe koje ne može znati i razumjeti niko osim onoga ko je prošao taj put… Zato je dobročinstvo prema roditeljima u samom vrhu obaveza i dobrih djela u islamu!
Od Enes b. Malika, r.a., se prenosi da je rekao: „U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., živio je jedan pobožan mladić koji se zvao Alkama. Jednog dana je njegova supruga došla Vjerovjesniku i obavijestila ga da je Alkama teško bolestan i na smrtnoj postelji. Poslanik je spremio hazreti Aliju, Selmana, Bilala i Ammara da ga posjete. Kad su mu oni ušli shvatili su da će brzo seliti s ovog svijeta, pa su ga stali podsjećati da izgovori šehadet. Međutim, Alkama to nije mogao učiniti. Bilal se vratio i to kazao Muhammedu, a.s. Pejgamber je upitao: ‘Ima li on žive roditelje?’ – ‘Otac mu je umro, ali ima majku“, rekoše prisutni. ‘Idi Bilale do nje, poselami je i pitaj može li doći do mene. Ako ne može, neka mi dadne dozvolu da ja njoj dođem!’ Kada je Alkamina majka čula ko je selami, rekla je da je preče da ona svom Poslaniku ode, iako je bila stara. Kad je došla, Poslanik je upita: ‘Hoćeš li mi ti reći istinu o Alkami ili da pričekam Objavu o njemu?’, a ona reče: ‘Allahov Poslaniče, Alkama je mnogo klanjao, postio i sadaku dijelio.’ – ‘Ne pitam te to’, reče Pejgamber, ‘već kakav je bio prema tebi?’ – ‘Ah, Božiji Poslaniče, ljuta sam na njega. U svemu povlađuje svojoj supruzi i samo nju sluša, a mene rezil čini i odbija’, povika starica, a Poslanik reče prisutnima: ‘Eto zašto Alkama ne može šehadet izgovoriti i dušu teslimiti!’ Zatim je naredio da donesu drva i nalože vatru kako bi spalio Alkamu. Majka povika: ‘Allahov Poslaniče, zar mog sina, plod moga srca da spališ na moje oči?!’, a Poslanik odgovori: ‘Majko Alkamina, kazna Allahova i Vatra Njegova mnogo je žešća od ove. Ako hoćeš da mu Allah oprosti, onda mu i ti oprosti. Tako mi Allaha, neće mu koristiti njegovi namazi, post i sadaka sve dok si ti srdita na njega!’ Ona je podigla ruke i kazala: ‘Prizivam za svjedoka Allaha, tebe Božiji Poslaniče i prisutne da sam mu oprostila!’ – ‘Idi, Bilale, i pogledaj da li Alkama može izgovoriti šehadet. Možda je ovo njegova majka rekla iz obzira i edeba prema meni.’ Kada je Bilal stigao pred kuću, čuo je kako Alkama izgovara šehadet. Ušao je i kazao: ‘Čujte, Alkama nije moga izgovoriti šehadet zato što je njegova majka bila ljuta na njega, a njezin oprost mu je to omogućio.’ Alkama je umro, a Vjerovjesnik je naredio da ga ogasule i umotaju u ćefine, a onda mu je klanjao dženazu nakon koje je rekao prisutnima: ‘O, muhadžiri i ensarije! Neće imati sreće ko je neposlušan roditeljima. Ko osvane neposlušan njima, otvore mu se kapije Vatre. Ko dadne prednost supruzi nad majkom pratiće ga Allahovo prokletstvo i neće se primiti od njega dobra djela koja čini!'“
Uzvišeni Allah u Kur'anu veli: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite; kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
Budi prema njima pažljiv i ponizan, i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'“ (El-Isra, 23-24)
Učenjaci vele: Da je postojao manji izraz neposlušnosti od riječi ‘uh!’, Allah bi to spomenuo i zabranio. Neki kažu da se to odnosi na situaciju kad roditelj ostari i padne na hizmet djetetu, da sin ili kćerka ne osjete odvratnost i mrzovolju dok ih njeguju!
Upitan je Pejgamber, a.s., koje djelo je najvrijednije. „Namaz na vakat“, rekao je. – „A zatim?“, pitaše, a on reče: „Dobročinstvo prema roditeljima.“ – „Koje onda?“, rekoše. „Džihad na Božijem putu.“
Vidimo iz ovog hadisa da je dobročinstvo prema roditeljima prije džihada na Božijem putu. To nam potvrđuje i slučaj kada je neki ashab došao obavijestiti Poslanika da ide u džihad. – „A, imaš li ti roditelje?“, upita ga Pejgamber. Kada ovaj odgovori potvrdno, Resulullah mu reče: „Idi, vrati se svojim roditeljima, i bori se. Oni su tvoj džihad!“
Dakle, dobročinstvo prema roditeljima se ne može ničim zamijeniti. I sto hatmi da naručiš, loše ophođenje prema roditeljima i savjest ne mogu se saprati!
Ipak, kada roditelji umru postoje barem tri stvari koje smo dužni činiti: 1. Da budemo dobri i čestiti, jer svaki roditelj voli da mu je dijete takvo i ne želi da ga osramoti; 2. Da održavamo rodbinske veze i veze s prijateljima naših rodtelja;3. Da učimo dove i tražimo oprosta za njih, dijelimo sadaku u njihovo ime i sl.
Neki čovjek iz plemena Benu Seleme je došao i rekao Allahovom Poslaniku: „Oba roditelja su mi umrla. Postoji li nešto što sam dužan prema njima nakon njihove smrti?“ On mu odgovori: „Traži za njih oprost, podmiri njihove dugove, ukaži poštovanje njihovim prijateljima i održavaj rodbinske veze.“
Molim Allaha da se smiluje nama i našim roditeljima, i sačuva nas patnje u Vatri. Amin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
21.juni 2024. / 15. zul hidže 1445.