Svake godine, oko 350000 Europljana doživi srčani zastoj izvan medicinske ustanove što je 1000 izgubljenih života dnevno. Srčani zastoj može se iznenada dogoditi bilo gdje, na ulici, poslu, rekreaciji ili kod izvođenja nekih aktivnosti. Nažalost, većina se ipak događa kod kuće gdje su članovi porodice jedini svjedoci koji su tada i jedini koji imaju priliku spasiti život unesrećenog. Tragedija se povećava ako izgubimo voljenu osobu samo zato sto nismo znali šta trebamo učiniti u slučaju iznenadnog srčanog zastoja. Osnovne mjere održavanja života vještine su koje bi svako trebao usvojiti. Osnovna životna podrška sastoji se od kardiopulmonalne reanimacije i, kada je dostupna, defibrilacije pomoću automatiziranih vanjskih defibrilatora.
U većini svjetskih zajednica prosječno vrijeme dolaska hitne medicinske službe je 5-8 minuta, a tokom tog vremena unesrećeni ovisi izravno o pružatelju reanimacije.
Vanjska masaža srca i umjetno disanje ključni su postupci oživljavanja tj. reanimacije unesrećenog.
