U Kur'anu se na 441 mjestu spominje riječ el-erd u značenju zemlje, tla, kraja ili predjela. Eksplicitno ili aluzivno spominju se Mekka, Medina, Sirija, Palestina (Jerusalem), Misir (Egipat), Bizant (Rim), Perzija i td. Iz Kur'ana razumijevamo da on afirmira domovinu kao konkretan zemaljski prostor prema kojem čovjek gaji posebne emocije, ali nam ukazuje i na druge domovine muslimana: kabursku, ahiretsku i domovinu srca!
Kada su Kinezi htjeli da budu sigurni i žive u miru izgradili su Veliki zid. Mislili su da ga zbog njegove visine, dužine i čvrstine niko neće prijeći. Tokom prvih sto godina postojanja zida Kinezi su napadnuti tri puta. I svaki put su neprijatelji bez ikakve muke prešli zid, jer su podmitili kineske stražare. Kinezi su, dakle, izgradili zid koji je postao svjetsko čudo, ali su zaboravili izgraditi nešto mnogo važnije. Nisu izgradili karakter ljudi u svome narodu.
U Kur'anu nalazimo kazivanje o Zulkarnejnu, koji je jednom narodu izgradio zid ili branu kako bi se zaštitili od drugog nasilničkog naroda. Ali Zulkarnejn im je, gradeći zid, ukazao na neke stvari bez kojih nijedan zid i brana neće biti čvrsti i sigurni: „Kad stiže imeđu dvije planine, nađe pored njih narod koji je jedva govor razumijevao. ‘O Zulkarnejne,’ – rekoše oni – ‘Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih branu podigneš, a mi ćemo te nagraditi.’ U ajetu se, u stvari, kaže: Fehel nedž'alu leke khardžen – Hoćeš li da ti prikupimo harač (porez) za tu uslugu? A šta im on veli:‘Bolje je ono što mi je Gospodar moj darovao‘ – reče on. ‘Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih branu podići. Donesite mi velike komade gvožđa!’ I kad on izravna dvije strane brda, reče: ‘Púšite!’ A kad ga usija, reče: ‘Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.’ I tako oni (neprijatelji) nisu mogli ni da pređu niti su je mogli prokopati.“ (Kur'an, 18:93-97)
Prva Zulkarnejnova lekcija glasi: Nagradu za svoj trud i žrtvu u odbrani domovine i svog naroda treba najprije očekivati od Uzvišenog Allaha. Božija nagrada za rane, muke ili šehadetluk na bedemima domovine je daleko vrijednija od dunjalučkih dobitaka i slave. U jednom hadisu se kaže: „Najbolji čovjek jednog muslimanskog naroda je onaj koji se bori za svoj narod, ako pri tom ne zgriješi ili ne počini zločin.“ (Ebu Davud)
Druga lekcija koju su naučili od Zulkarnejna glasi: U zajedništvu i saradnji je uspjeh. Poslušajmo Zulkarnejnove riječi: Samo vi pomozite meni…, Donesite mi…, Púšite… Sve su ovo pozivi na zajedničko djelovanje i saradnju u cilju zaštite naroda i domovine!
Nas, bosanske muslimane, mnogo puta su napadali sa svih strana. Međutim, svaki put kada su udarili na zidove naše domovine, dušmani su bili odbijeni i razbijeni od strane naših karakternih vitezova i šehida. Baš kao što je napisao jedan naš pjesnik: „Krene li dušman ti na zide, u san starih mezarova, udarit’ će na šehide, što krv će liti za brda ova…“
Uvijek je naš narod u odsudnim trenucima borbe za opstanak primjenjivao Zulkarnejnove lekcije. Borio se požrtvovano za svoj din i domovinu, očekujući samo Božiju pomoć i nagradu. Veliko zajedništvo i inat bosanski pokazali smo i u protekloj agresiji na našu domovinu – Bosnu i Hercegovinu. Međutim, u godinama nakon agresije Zulkarnejnove lekcije su sve više blijedile i zaboravljane u našem narodu. Pohlepni ljudi su se izgubili u potrazi za dunjalučkim nagradama i privilegijama, preuzimajući položaje kojima nisu dorasli, a sve to pravdajući svojim doprinosom u odbrani domovine (koji su neki i lažirali). Tako je nastala jedna pukotina na brani našeg naroda. Druga pukotina, mnogo veća, pojavila se kao posljedica ove prve. Zbog nepravde prema zaslužnim borcima i korupcije u boračkim udruženjima i državnim firmama, zbog maćehinskog odnosa bošnjačke politike i vlasti prema područjima i gradovima koji su najviše stradali u protekloj agresiji, zbog ratnog profiterstva, rodbinsko-klanovskog zapošljavanja i td. – nestalo je zajedništva i sloge u našem narodu!
Ne štiti se domovina, draga braćo, izgradnjom brana od praznih riječi i parola. Prisjetimo se priče o Kineskom zidu. Domovinu će čuvati i graditi samo obrazovan, karakteran i složan narod. Koliko naš narod danas voli nauku i knjigu? Koliko smo karakterni i koliko čuvamo emanete koje preuzmemo? A kada je u pitanju sloga, jedino su nam istoimena sportska udruženja u gradu uspješna i drže nas na okupu! Ali, i to može biti dobar fundament ako ga znamo cijeniti i iskoristiti. Zato moramo što prije početi odgajati pobjedničke generacije na svim poljima. U suprotnom, ako budemo ravnodušno glave obarali i ruke niza se spuštali, doći će opet dušmanin koji će nam glave skidati i ruke na leđima vezati! Uzvišeni Allah na to u Kur'anu upozorava: „A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.“ (Kur'an, 47:38)
U ponedjeljak, ako Bog da, je Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ne smijemo zaboraviti da je on tekovina NOB-a i rezultat Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, 25. novembra 1943. godine, kao i vaše herojske borbe u protekloj agresiji na našu domovinu. Trebamo sebe i druge stalno podsjećati da je epicentar NOB-a i najveći teret podnijela upravo naša zemlja – Bosna i Hercegovina. Veliki doprinos toj borbi i samom ZAVNOBIH-u dali su i bosanski muslimani. Na samom zasjedanju ZAVNOBIH-a učešće su uzeli muslimanski političari, intelektualci, privrednici, ali i trojica imama: hafiz Halil ef. Hadžisarajlić, hadži Mehmed ef. Mujkić i Omer ef. Maksumić.
Draga braćo, ne okrećimo glavu od svoje vjere i islamske tradicije. Ne okrećimo glavu jedni od drugih. Vukovi najviše vole raštrkano stado i izdvojene ovce. Bože, podari našoj domovini mir i sigurnost. Čuvaj nju i naš narod od dušmana i zulumćara. Ujedini naša srca i safove. Smiluj se i podari dostojnu nagradu našim čestitim borcima i plemenitim šehidima, amin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
22. novembar 2024. / 20. džumade-l-ula 1440.