Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazivao: „Zaista je vaš rok i vrijeme u odnosu na prošle ummete (narode) koliko je od ikindije do zalaska Sunca. Primjer vas naspram jevreja i kršćana je primjer čovjeka koji je unajmio radnike. Rekao je: ‘Ko će za mene raditi do polovine dana za jedan kirat (naknadu)?’, pa su jevreji radili do pola dana za jedan kirat. Zatim je čovjek upitao: ‘Ko će za mene raditi od polovine dana do ikindije za jedan kirat?’, pa su kršćani radili od polovine dana do ikindije za jedan kirat. Potom je čovjek rekao: ‘Ko će raditi za mene od ikindije do zalaska Sunca za dva kirata?’, a vi ste ti koji radite od ikindije do zalaska Sunca za dva kirata, pa vama pripada dvostruka nagrada! Stoga se jevreji i kršćani rasrde i kažu: ‘Mi smo više radili, a manju naknadu dobili!’ – ‘Jesam li vam zakinuo kakvo pravo (hak)?’, upitaće ih Uzvišeni Allah. Reći će: ‘Nisi!’, a Gospodar će kazati: ‘To je, zaista, Moja dobrota i milost koju dajem kome Ja hoću!'“ (Buhari, II, 2271)
Poštovana braćo, ova Vjerovjesnikova parabola, slikoviti hadis, nam opisuje hijeropovijest (svetu povijest) i govori nam o upotpunjenju Božijeg oglašavanja čovječanstvu. Govori se o tome da bez zahmeta nema rahmeta, odnosno da za nagradu i spasenje kod Boga nije dovoljno da se samo deklarišeš kako pripadnik nekog ummeta (vjere). U Kur'anu stoji:
„Oni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani. – To su puste želje njihove! – Ti reci: ‘Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!’ A nije tako! Onoga ko bude Allahu predan i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.“ (El-Bekare, 111-112)
Dakle, vjeru o kojoj danas mnogo pričamo i vazimo treba djelima posvjedočiti, pa se tek tada nadati Božijoj nagradi i spasenju, miru i sigurnosti na oba svijeta! Zato treba ostaviti jalove rasprave i verbalne sukobe, čitati Knjigu Božiju s iskrenom namjerom i ciljem da u svom životu implementiramo njezinu Poruku, a Gospodar će svakako na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se ljudi nisu slagali:„Jevreji govore: ‘Kršćani nisu na Pravome putu!’, a kršćani vele: ‘Jevreji nisu na Pravome putu!’ – a oni čitaju Knjigu. Tako, slično kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se oni ne slažu.“ (El-Bekare, 113)
Međutim, vratimo se na Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., slikovitu pripovijest i zaključak da ćemo mi, njegov ummet, dobiti dvostruku nagradu od Boga za svoj trud. Zapitajmo se ovdje i sada: Da li se i koliko trudimo u ime Allaha i radimo na Njegovom Putu, želeći dvostruku nagradu na Ahiretu?! Ili se, pak, svojski borimo za dunjalučke naknade i privilegije, a onda nekim instant ibadetima/hajratima želimo zamaskirati svoje nečasne i griješne rabote!? Nažalost, i među onima koji sebi tepaju da su ulema ima pohlepnih za materijalnim dobrima. Kada su pitali jednog mudrog alima i pobožnjaka da li može ulema biti pohlepna za materijalnim dobrima. „Ako je pohlepna, onda ne može bit ulema“, kratko je odgovorio. To su nesvjesni i nesavjesni ljudi koji će se na kraju ugušiti u blatu svoje pohlepe. Baš kao ona trojica lopova iz vremena Isa, a.s. Naime, kako Imam Gazali navodi, oni su našli nekakvo blago, pa su odlučili da ga podijele i svako svojim putem. Ali, prije nego su se razišli, htjedoše da kao družina ručaju i pogoste se. Jedan od njih je otišao u grad da donese hranu, a ova dvojica su ostala da pripreme šta je potrebno. Dok je ovaj išao po hranu naumpadne mu da u hranu stavi otrov i tako cijelo blago uzme sebi. Ona dvojica su se, čekajući ga, dogovorili da njega ubiju i da blago podijele na dva dijela. Obzirom da su svi bili uspješni u svojim pohlepnim planovima– bogatstvo je ostalo na zemlji netaknuto, a oni su otišli pod zemlju: jedan je ubijen, a dvojica su umrla od zatrovane hrane!…
U tom kontekstu, draga braćo, obzirom da nastupa Nova godina, prave se poslovni planovi i budžeti, razmišlja se o investicijama, porodice imaju svoje planove, omladina svoje… skrećem pažnju na riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje treba imati na umu u Novoj godini:
„Uzvišeni Allah kaže: ‘Tri su vrste ljudi kojima ću ja biti parničar (tužitelj) na Sudnjem danu: čovjeku koji se na nešto obavezao (preuzeo neki emanet) zaklinjući se sa Mnom, pa to iznevjeri; čovjeku koji proda slobodna čovjeka (iskoristi, prevari), pa onda se hrani tim imetkom; te čovjeku koji unajmi radnika koji mu čestito uradi posao, a on mu ne dadne dostojnu naknadu!'“ (Buhari, II, 2270)
Molimo Gospodara da nas sačuva ove tri vrste ljudi i da mi ne budemo oni kojima će dragi Bog biti tparničar na Sudnjem danu. Molimo Ga da nam dadne da zaslužimo dvostruku nagradu o kojoj je govorio Učitelj svijeta, Muhammed, s.a.v.s. Amin, ya Rabbel-alemin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
27. decembar 2024. godine / 26. džumadel uhra 1446. godine