Imam Buhari, rahimehullah, bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Onaj koji se pridržava Allahovih granica i onaj koji ih narušava su poput ljudi koji plove jednom lađom. Jedni se nalaze na palubi, a drugi u donjem dijelu lađe. Oni koji su se nalazili u donjem dijelu lađe, kada bi osjetili žeđ, odlazili bi do onih na palubi i od njih tražili vodu. Pa su jednom rekli: ‘Kada bismo mi sebi u našem dijelu napravili rupu, da ne uznemiravamo ove koji su iznad nas.’ Ako bi ih pustili da učine ono što namjeravaju, svi bi bili helać (upropašteni), a da ih spriječe (i posavjetuju), spasili bi i njih i sebe!”
Kako veličanstven i slikovit primjer nam navodi Poslanik, a.s. Ovdje je lađa primjer za društvo, narod, pa i čovječanstvo. Učitelj svijeta nas uči da budemo društveno angažirani, da podstičemo na dobro i odvraćamo od zla (grijeha), i da pri tome budemo svjesni kako na taj način čuvamo zajedničku lađu na kojoj plovimo kroz život.
Nažalost, svijest o tome u našem narodu je na veoma niskom nivou. Kada nekome ukažeš da narušava Božije granice, da uznemirava ljude oko sebe, on se nađe uvrijeđen i kaže: „Šta se ti praviš pametan, šta tebe briga!? Pusti ljude!“ Izgleda neki ljudi još žive u vremenu kad je vjerski službenik smio samo u bogomolji ljude upozoravati i savjetovati. Ili neko kaže: „Ne mogu ja kao pojedinac ništa promijeniti. Ja sam kao kap u moru. Ne treba se zamjerati ljudima.“ Takvi zaboravljaju da većina razmišlja na isti način. Stoga dođemo u situaciju da nam omladina, momci i djevojke čine harame ohrabreni time što ih niko ne opominje. Tako se prave rupe na našoj lađi. Ako je iz bogate porodice, ljudi šute bojeći se posljedica, a ako je iz siromašnije porodice onda se omalovažava – ali se grijeh ne suzbija! Isto tako, svaki put kada se izda dozvola za nešto bespravno ili opasno po ljude, nova rupa na lađi se pojavi. Kada se na odgovorno mjesto postavi neko sa kupljenom diplomom – rupa na lađi našoj se otvori… Izgovori tipa: „Nisam ja jedini koji se koristi mitom i korupcijom ili ne kradem ja jedini državno“, ne mogu obrisati grijeh i štetu koji dolaze kao konsekvence takvog ponašanja.
Onaj ko se trudi popraviti stanje u društvu/narodu neminovno će naići na opstrukcije, ismijavanja, pa i prijetnje. Tako je i Nuh, a.s., pozivao svoj narod 950 godina i pri tome nailazio na mnoga osporavanja i prepreke. U Kur'anu stoji:
„Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: ‘Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih. On je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!'“ (Kur'an, 23:24-25)
Nakon verbalnih napada, uslijedile su i prijetnje nasiljem:
„Ako se ne okaniš, o Nuhu!“ – rekoše oni – „bićeš sigurno kamenovan!“ (Kur'an, 26:116)
Naposlijetku Nuh uči dovu protiv svog naroda, a Allah mu naređuje da gradi veliku lađu prije velikog potopa, koji će zadesiti ljude koji su postali nepopravljivi griješnici. Nuh je, prema predaji, zajedno sa svojim sinovima i grupicom vjernika prvo zasadio drveće koje je raslo 40 godina. Da li mi sadimo drveće ili siječemo sve što stignemo?! Kako ćemo sagraditi lađu spasa, ako ne vodimo računa o posljedicama našeg lošeg odnosa prema prirodi?…
Kada je nastupila kazna potopa i nivo vode počeo rasti, Nuh je ugledao svog četvrtog sina koji nije htio da se ukrca u lađu. On je mislio, kao što mnogi i danas misle, da je siguran na kopnu i da mu ne treba Božija lađa spasa. Umislio je, kao što su danas mnogi umuslili, da je dovoljno pametan i moćan da se spasi popevši se na vrh brda. Val poput brda je naišao i poklopio ga, kao što će poklopiti mnoge ohole zulumćare i asije (griješnike) poslije njega! Kur'an nam kazuje da je Nuh pokušao posredovati kod Allaha, dž.š., za sina, ali mu je Gospodar odgovorio da on nije njegovo čeljade zato što je nevaljao i neposlušan, i opomenuo je Nuha, a.s., da ne bude poput neznalica. To je opomena za mnoge roditelje danas!
Čovječanstvo je dobilo priliku za novi početak i nastavilo se preko tri Nuhova sina: Sama, Hama i Jafeta. Od Sama su semiti (Arapi, Jevreji, Sirijci i dr.), od Hama su hamiti (Afrikanci, Etiopljani, Berberi, Kopti i dr.), i od Jafeta ostali ljudi. To je poruka da kao čovječanstvo putujemo kroz život na istoj lađi. Svako ubistvo, svako uništavanje životne sredine, svaki razvrat koji se učini među ljudima na Zemlji pravi pukotinu i rupu na toj lađi…
Zanimljivo je spomenuti predaju u kojoj se kaže da je Nuh po završetku potopa, nakon četrdeset dana, poslao vranu da vidi je li se voda povukla. Vrana je našla kopno i na njemu lešinu neke životinje, pa je počela da se gosti i nije se vratila na lađu s vijestima. Nuh je onda poslao golubicu koja je ugledala maslinovo drvo i htjela odlomiti grančicu kako bi je kao dokaz odnijela Nuhu, a.s. Pri tome je smočila noge, te je perje spalo s njih, a noge su postale spržene i crvene od vode koja je bila srdžba Božija. Tako je golubica došla Nuhu s maslinovom grančicom u kljunu, i postala simbol mira i novog saveza čovječanstva s Bogom. A vrana je za kaznu dobila crno perje, ružni graktavi glas i prezir od ljudi. Poruka je jasna: Budi poput golubice koja obveseljava i koristi ljudima, a nemoj biti poput vrane samoživi lešinar i štetočina kojeg ljudi preziru!
Molim Uzvišenog Allaha da nam podari iman, sabur i ustrajnost u popravljanju stanja u našem društvu/narodu i da nas ne kazni zbog onoga što rade maloumni među nama. Amin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
18.10.2024./15. rebi'ul ahir 1446.