Usljed raznih kriza i ratova, klimatskih promjena, stalnih migracija, inflacija, političkih mahinacija… – u svijetu i kod nas ljudi su sve više u strahu i depresiji, zbunjeni, uznemireni, nesigurni u životnim odlukama i poslovima. Džabir ibn Abdullah, r.a., bio je mladić koji je prošao kroz mnoge životne poteškoće u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Njegov otac je ubijen na Uhudu, a Džabir je naslijedio veliki dug i brigu o sedam sestara. On nam prenosi veoma koristan i smjerodavan hadis za sve one koji se nađu u sličnoj situaciji, ali i kao orijentir svima nama u olujnom i maglovitom dunjalučkom moru kojim brodimo.
Džabir, r.a., kazuje: „Podučavao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., istihari u svim stvarima i poslovima kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur'ana. Govorio je: ‘Kada neko od vas naumi da uradi nešto, neka klanja dva rekata nafila-namaza, a zatim kaže: Allahu moj, molim Ti se za odabir u skladu s Tvojim znanjem i za odluku u skladu s Tvojom odredbom (kader), tražeći Tvoju neizmjernu dobrotu. Ti si Onaj Koji kroji sudbinu, a ne ja. Ti znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji poznaje skriveno i nevidljivo. Bože, ako u Svom vječnom znanju znaš da je ovo hajr (dobro) za moju vjeru, moj život, moju sadašnjost i budućnost, onda mi ga dosudi i olakšaj, te mi podari berićet u njemu. Međutim, ako u Svom vječnom znanju znaš da je ovo šerr (zlo, loše) po moju vjeru, moj život, moju sadašnjost i budućnost, onda ga otkloni odmene i mene odvrati od njega, te mi dosudi hajr (dobro) ma gdje bilo i učini me zadovoljnim time!’ Zatim je Poslanik, a.s., dodao: ‘Neka potom spomene svoju potrebu.'“ (Buhari) * Arapski tekst dove na kraju hutbe!
Džabirove riječi na početku hadisa da ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., podučavao istihari na isti način kao što ih je podučavao Kur'anu ukazuju na važnost istihara-namaza i dove. Dakle, kao što ozbiljno, skrušeno, stalno iznova učimo Kur'an i tražimo uputu preko Božijih Riječi, isti takav status u našim životima trebala bi imati istihara! Jedan od učenjaka iz prvih generacija muslimana kaže da se zbog toga prilikom učenja istihara dove ne treba mijenjati ni jedna Pejgamberova, a.s., riječ kao što se to ne čini kod učenja Kur'ana, te da u toj njegovoj dovi ima poseban blagoslov. Drugi je, pak, ustvrdio da musliman ne bi trebao žuriti ni s jednim poslom, malim ili velikim, prije nego što obavi istiharu! Dakle, nije samo istihara za ženidbu/udaju ili pokretanje biznisa, već je svrha istihare da budemo što češće povezani s Gospodarom. To zapravo znači da je život bez istihare poput namaza bez učenja Kur'ana!
Međutim, treba kazati da istihara nije magični štapić koji rješava stvari u trenutku i otvara vrata/puteve u životu. Istihara nije, kao što se misli, san koji neko usnije. Čovjek može ponekad dobiti odgovor i išaret od Gospodara putem sna, ali nije to, da tako kažemo, pravi odgovor na istiharu. Neko će reći: Kako, pa ja sam sanjao lijepu ženu ispred divne kuće i djecu kako se veselo igraju. Zar to nije neki znak!? Jeste, to je znak šta tvoje srce želi i duša snuje. Ali, pravi odgovor na tvoju istiharu biće kad prije nje uradiš sve što je do tebe, posavjetuješ se s čestitim ljudima (istišara), pa onda kreneš da ostvariš svoj naum. Ako vidiš da ti se na tom putu otvaraju vrata i sve ide s nekom lahkoćom, neka znaš da je to odgovor na tvoju istiharu. Isto tako, ako vidiš da u startu ne ide kako treba, da nailaziš na prepreke i zatvorena vrata, shvati da je i to odgovor na istiharu, te se u skladu s tim ponašaj.
Ovdje posebno naglašavamo potrebu istišare (savjetovanja) prije istihare. Gospodar kaže u Kur'anu: „…i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se oslanjaju na Njega.“ (Ali Imran, 159) Učenjaci su govorili da se nikada nije pokajao onaj ko je pomoć tražio u istišari (savjetovanju s ljudima) i istihari (savjetovanju s Uzvišenim Allahom), te da se u to dvoje nalazi berićet (blagoslov)!
Kako se klanja istihara-namaz? Poslanik, a.s., kaže u citiranom hadisu: „Kada neko od vas hoće da uradi nešto, neka klanja dva rekata nafila-namaza…“ Dakle, klanja se dva rekata. Može se klanjati u svako doba dana i noći (osim u ona tri strogo pokuđena vremena), a najbolje je u odabranom i blagoslovljenom vremenu kao što je zadnja trećina noći ili petkom. Neki učenjaci, poput Imama Gazalija i Nevevija, smatraju da se na prvom rekatu uči sura El-Kafirun, a na drugom sura El-Ihlas. Ustvari, istihara bi trebala postati naša svakodnevna navika, jer ashabi su je često činili. Mnogi od nas samo nekoliko puta u životu, neki nikako, a neki su pogrešnom praksom i preporukom išli kakvoj buli ili hadžiji da im otklanja istiharu!? Nakon klanjanja dva rekata, kaže Pejgamber, uči se dova koju smo u hadisu citirali.
Ebu Bekr el-Ajjaš veli: „Mudri ljudi su rekli: ‘Kome bude dato četvero, neće mu biti uskraćeno četvero: Kome bude data osobina zahvalnosti (šukr) – neće mu biti uskraćeno povećanje (blagodati); kome bude dato osobina pokajanja (tevba) – neće biti uskraćen prihvatanja (kabul dove i dobrih djela); kome bude data istihara – neće biti uskraćen hajra (dobra i dobrih ishoda); i kome bude dato praktikovanje istišare (savjetovanje) – neće mu biti uskraćen uspjeh i korist!'“
Molimo Gospodara da nam podari svaki hajr i berićet u svemu što činimo. Amin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
6. decembar 2024. godine / 5. džumadel uhra 1446. h. god.
Dova: Allahumme inni estekhiiruke bi ilmike ve estakdiruke bikudretike ve es'eluke min fadlikel-aziim, feinneke tekdiru ve la akdiru ve ta'lemu ve la e'alemu, ve ente allamul-gujuub. Allahumme in kunte ta'lemu enne hazel-emre hajrun lii fii diinii ve me'aašii ve aakibeti emrii, fakdurhu lii ve jessirhu lii summe barik lii fihi. Ve in kunte ta'lemu enne hazel-emre šerrun lii fii diinii ve me'aašii ve akibeti emrii, fasrifhu anni vasrifnii anhu, vakdur lii el-hajre hajsu kane summe erdinii.p