Hazreti Alija, r.a., je pričao: „Dok smo sjedili s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., došao je Mus'ab b. Umejr a na njemu je bio samo jedan ogrtač zakrpljen kožom. Kada ga je Pejgamber, a.s., ugledao, zaplakao je prisjećajući se u kakvom izobilju je živio Mus'ab. Zatim je rekao: ‘Kakvo će vaše stanje biti kada neki od vas ujutro budu išli u jednoj, a navečer u drugoj odjeći; kada se ispred vas bude podizao jedan, a postavljao drugi pladanj (s hranom); i kada kuće budete pokrivali (ukrašavali) kao što se Ka'ba prekriva?!’ Prisutni rekoše: „Allahov Poslaniče, bit će nam tada bolje nego danas. Imat ćemo ishranu i posvetit ćemo se ibadetu!“, a on reče: „Danas je vama bolje nego što će tada biti!“ Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dodao: „Kada neko od vas osvane siguran u svome domu, zdrav i posjeduje hranu za taj dan – kao da mu je dat cijeli dunjaluk!“ (Tirmizi)
U jednom nedavnom istraživanju o kvaliteti života i svjetskom blagostanju došlo se do zaključka da onaj koji danas ima krov nad glavom i sigurnost, hranu, pristup zdravstvenim ustanovama, posjeduje mobitel i pristup internetu – on spada u 7 posto svjetske populacije koja živi u blagostanju! Postavimo retoričko pitanje sebi, ovdje i sada, da li mi spadamo u tih 7% ili u ostalih 6-7 milijardi ljudi!? Vidite, draga braćo, kako smo mi često nesvjesni blagostanja u kojem živimo i nezahvalni na njemu. Mi, nažalost, više i češće gledamo šta nemamo nego šta imamo! Zato su toliko među nama prisutni stres, anksioznost i depresija, a njihove konsekvence su mnogi porodični i društveni problemi.
Iz tog razloga danas želim da se prisjetimo jednog ashaba, Pejgamberovog savremenika i saputnika – Mus'aba b. Umejra, r.a. Čuli smo na početku kazivanje hazreti Alije u kakvom je zakrpljenom ogrtaču Mus'ab došao i da je Poslanik, a.s., zaplakao kada ga je ugledao. A ko je bio Mus'ab? To je bio najljepši i najzgodniji mladić u Meki, iz aristokratske i bogataške porodice. Za njega je odjeća posebno šivena, iz Jemena dostavljana, volio se gizdati i mirisati. Kada bi prolazio mekanskim ulicama žene su izlazile i stajale u redu da ga vide…
Ali, kada je Mus'ab jednog dana čuo za Muhammeda, a.s., i poruku s kojom je došao, zaputio se u kuću ashaba Erkama, r.a., i prihvatio islam izgovarajući šehadet na oduševljenje prisutnih ashaba. Učitelj svijeta, alejhi selam, savjetovao mu je da u početku taji svoje prihvatanje islama, znajući na koje sve prepreke i belaje bi mogao naići. Dakle, suprotno od nekih koji danas kada se vrate vjeri nastupaju grubo i napadno – izgledom i ponašanjem. Tvoj povratak vjeri neka se manifestira na tvom lijepom ahlaku (ponašanju) i promjeni na bolje, a ne da ističeš svoj vanjski izgled u prvi plan!
Međutim, uskoro se saznalo da je Mus'ab postao musliman. Njegova majka je u prvi mah htjela da ga probode sabljom, a onda je proradio majčinski instinkt pa je naredila da ga zatvore i muče izgladnjivanjem i batinama. Mus'ab je uspio da pobjegne čuvarima i ode u Abesiniju zajedno sa prvim muhadžirima. Vratio se kasnije u Meku, a njegova majka ga je ponovo ubjeđivala da napusti islam i vrati se svom prijašnjem životu. Ali on je bio nepokolebljiv i sve je ostavio radi islama.
Kada je došla druga delegacija iz Jesriba (Medina) Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na Akabu, tražili su od njega da im pošalje jednog muallima (učitelja) koji će ih podučavati islamu dok Pejgamber ne doseli u Medinu. On im je poslao Mus'aba. Onoga dana kad je Vjerovjesnik, a.s., ušao u Medinu dočekalo ga je osam hiljada muslimana, a sebeb za njihovo prihvatanje islama bio je uglavnom Mus'ab b. Umjer!
Bitka je na Uhudu. Oni strijelci s brda, kojima je Poslanik striktno naredio da nipošto ne napuštaju svoje pozicije, pohrlili su za onim što je Mus'ab ostavio zarad islama – požurili su da uzmu ratni plijen (dunjaluk)! Nastala je panika, ubijen je bajraktar, pa je Mus'ab prihvatio bajrak i nastavio se boriti pozivajući druge da se vrate. Jedan idolopoklonik ga je napao i odsjekao mu desnu ruku u kojoj je držao bajrak. Mus'ab je uze u lijevu ruku. Kada mu ovaj odsječe i lijevu, on obuhvati batrljcima bajrak, držeći ga čvrsto. Na kraju mu je mušrik zario sablju u prsa i ubio ga. Kada su po završetku bitke prišli njegovom tijelu, izbrojali su preko sedamdeset rana na njegovom tijelu. Kada su htjeli da ga pokriju našli su samo jedno malo platno. Ako mu pokriju lice, otkriju mu se noge. Ako mu pokriju noge, bude otkriveno lice. Tada je Pejgamber zaplakao, govoreći: „Vidio sam te u Meki i nije bilo vrijednijeg bisera niti otmjenijeg od tebe, a evo te sad ovdje razabrušene kose i prašnjavog lica, u pokrivaču zarad ljubavi prema Allahu i ovoj vjeri.“ Tada je citirao kur'anski ajet:
„Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili (u svom stavu). Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke dvoličnjake (izdajice, kameleone)ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.“ (El-Ahzab, 23-24)
Vidite, draga braćo, velike i istinski vrijedne stvari se dešavaju samo ako podnesemo neku žrtvu. Ako želiš da živiš život mediokriteta, prosječnosti, u zoni komfora, onda ne žrtvuj ništa i živi kao do sada. Ali, ako želiš da učiniš neku promjenu u sebi i okruženju, onda su žrtva i odricanje neophodni! Danas se od nas ne traži da žrtvujemo svoje živote, to su neki učinili prije trideset godina. Ne moramo učiniti hidžru u drugu zemlju da bi sačuvali svoju vjeru niti se odreći bogatstva. Od nas se traži da ustanemo na sabah namaz, da posjetimo rođaka, komšiju ili bolesnika. Da odgojimo dijete u dini islamu! Mogli bi žrtvovati svoj komoditet i ljenost pa očistiti ispred svoga praga, svoju avliju i ulicu učiniti ljepšom. Stoje kritike na račun zimskih službi i održavanja puteva/ulica, ali jesmo li mi uradili sve što je do nas da bude bolje u našoj mahali, gradu, državi Bosni i Hercegovini?! Ili je sve odlično dok smo mi za kormilom, a kada nismo – onda ništa ne valja?!
Kada se svako od nas bude miješao sebi u posao i ostavljao ono što ga se ne tiče, kada budemo više gledali u ono što imamo a ne u ono što nemamo, kada budemo shvatali vlast i dobru poziciju kao emanet, a ne kao izvor lične ili stranačke koristi – tada se možemo nadati promjeni u našem narodu, jer – „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti, osim Njega nema mu zaštitnika.“ (Er-Ra'd, 11)
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
10. januar 2025. / 10. redžeb 1446. h. god.