Krajem maja, tačnije dvadeset prvog maja, u Bugojnu je odigrana monodrama Emira Hadžihafizbegovića “Sve je do nas”. Monodrama je odigrana u okviru manifestacije “Bugojansko proljeće” na kojoj sam i ja učestvovao sa promocijom svoje nove knjige. Ja koji sam odrastao u trouglu kino, predstave i biblioteka u prijeratnom našem Domu kulture, jednostavno nisam mogao propustiti ovu predstavu. Tako da smo ja, žena i mama otišli da je pogledamo, naravno. Mama je veliki Emirov poštovalac, gledala ga je u Sarajevu u predstavama “U Zvorniku sam ostavio svoje srce” i “Žaba”, i ovu monodramu u Bugojnu nije htjela ni pod razno propustiti. Iako me je glava taj dan boljela, otišao sam. I nisam se pokajao. Izašao sam sa predstave razmišljajući još satima poslije o njoj. A to je najveći uspjeh umjetnika, to da vas natjera na razmišljanje. Jer umjetnici se ne pokoravaju stvarnosti. Oni su ti koji tu stvarnost treba da kritikuju. I ta njihova kritika stvarnosti u kojoj živimo treba da je konstruktivna. A ova monodrama je upravo takva, konstruktivna kritika društva, jer smo danas postali nekulturno i netolerantno društvo koje ne uvažava tuđe mišljenje. I to ne može biti dobro, ni u predstavi, ni u stvarnosti. U Emirovoj monodrami, pored kritike društva se između ostalog govori o predrasudama kojima smo svakodnevno okruženi.
Kad su pitali Miroslava Krležu šta za njega znači slobodan čovjek, veliki Krleža je odgovorio: “To je čovjek oslobođen predrasuda“.
Najkraća, a opet najsažetija definicija slobode. Biti oslobođen predrasuda. Svi mi smo manje ili više opterećeni predrasudama. Prvi ja, pa onda i svi ostali. Predrasuda je korov koja uništava racionalno razmišljanje. A opet, one nam se svakodnevno serviraju, kroz medije, internet, TV, pa čak i kroz svakodnevni razgovor. Predrasuda na Balkanu je dio tradicije, a ne bi trebala biti. Bosanci su glupi, Crnogorci su lijeni, Slovenci su škrti, Sandžaklije su lopovi, Makedonci su zadrti. Ima fantastična pjesma od Ramba Amadeusa koja se čak i zove “Predrasude”. Poslušajte je, lako je možete naći na Youtube.
Tu noć, poslije predstave u Bugojnu, pomislio sam da bi bilo lijepo kad bi ovu monodramu mogli i moji sugrađani da pogledaju. Budući da je kod nas manifestacija “Dani deblokade” uskoro trebala početi, predložio sam organizatorima manifestacije da se kontaktira Emir Hadžihafizbegović i da monodrama bude odigrana i kod nas. Prijedlog je usvojen i trećeg avgusta u 20 h, monodrama Emira Hadžihafizbegovića “Sve je do nas” odigrana je pred punom salom Doma kulture. I naravno, reakcije na monodramu su bile fantastične. Dobio sam mnoštvo poruka da je predstava bila pun pogodak.
“Ako samo jedan čovjek izađe nakon predstave i razmisli o poruci koju predstava nosi, onda je predstava uspjela” citirat ću Emira. I tačno tako i jest. Ovo je priča koja nas tjera da se dobro zamislimo, jer sve je do nas.
I još nešto. Cjelokupni honorar je dodijelio porodicama slabijeg imovinskog stanja u našoj općini. Fantastičan glumac, i jos bolji čovjek.
Obećao nam je da će doći uskoro na našu Vranicu, sa ženom i djecom. Radujemo se unaprijed tom susretu, jer ovaj grad je dobio još jednog prijatelja.
P.S. Sve je (uvijek i bilo) do nas.