Tima Vranjkovina, ime koje odzvanja kao epska priča u srcima mnogih, predstavlja neuhvatljivu dušu bosanskog pejzaža. Njena priča je ispisana hrabrošću, upornošću i neustrašivom odanošću svom narodu i svom kraju.
Ova neizbrisiva figura, smještena duboko u šumama Sikirića na obali rijeke Drine, nije samo žena koja je donijela vodu za hajr česmu. Ona je simbol otpora i samopouzdanja, izgrađen na temeljima vlastite zemlje i vjere u svoju državu.
Jednom je iz šume dovela vodu za hair česmu. Od svojih para, skupljenih od poljoprivrede. Pokidaju joj tu vodu i presude: “Timo Vranjkovina ne možeš ti vodu voditi kroz šumu. To je državna šuma!” Tima im kaže: “A čija sam ja nego državna? Đe sam to ja život provela nego u ovoj državi. Ako je šuma državna, ako je međed državni i ja sam ti državna. Ja sam ti, bolan, država.” I ponovo dovede vodu. Više je nisu pokidali.
Priča nam Tima: “Jednoč dođu ovi naši četnici domaći i dolam cestom pušćaju pjesme – “Ne volim te Alija… ” Hajd ja pustim. Dođu drugi put. Iziđem i kažem slušaj ti Milane i Krsto nejma ti ovdje ni Alije ni Bakira. Ovdje su ti Tima i Advija i Biba. Ako ćeš šta pušćati onda pušćaj o nama pjesmu. Nikad više došli nisu.”
Tima Vranjkovina, u svom selu Sikirići na Drini, jeste država. Jaka ko zemlja!
Od “svojie para” Tima je pokrila džamiju. Napravila oko džamije ogradu i kapiju. Nek ima “božija kapija” da ljudi na nju “uniđu”. Najveći je pojedinačni vakif za džamiju u Zapolju. Osim ove hajir česme što su joj je jednom pokidali, napravila je još jednu hair česmu. Ima 72 godine i živi sama. Ima 2,5 dunuma zasađenih malina, stado ovaca… a onako petkom, da malo počasti narod, na džumu odnese tepsiju hurmašica.
Sahatkula.ba / preuzeto od Emire Musa.