Muslim u svom Sahihu bilježi od Hanzale el-Usejdija, r.a., da ga je Ebu Bekr, r.a., sreo i upitao: „Kako si, Hanzala“ Hanzala mu odgovori: „Hanzala je postao licemjer.“ Reče: „Subhanellah! Šta kažeš?“ Reče: „Kada smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kad nam govori o Džennetu i Vatri skoro da ih gledamo, a kada se vratimo svojim ženama, djeci i imecima mnogo toga zaboravimo.“ Ebu Bekr reče: „Tako mi Allaha i ja slično osjećam.“ Otišli su Poslaniku, a.s., pa Hanzala reče: „Hanzala je licemjer, Allahov Poslaniče!” Pejgamber upita: „A kako to?” Reče: „Allahov Poslaniče, mi budemo kod tebe i ti nas podsjećaš na Vatru i Džennet, dotle da ih skoro vidimo, a kada od tebe izađemo i budemo sa našim ženama, djecom i imecima mnogo toga zaboravimo!“Poslanik, a.s., reče: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi vi uvijek bili u stanju (halu) u kojem budete dok ste sa mnom i u spomenu Allaha, meleki bi se s vama rukovali na vašim posteljama i putevima, međutim, sat ovako i sat onako, Hanzala (ponovivši to tri puta)!” (Muslim)

Poštovana braćo, evo mubarek mjesec ramazan je iza nas. Pitam se danas da li se pitamo kao što su se Hanzala i Ebu Bekr pitali: „Jesmo li licemjeri?“ Tokom ramazana pohrlimo u džamiju, pristojnije i ljubaznije se ponašamo jedni prema drugima, pomažemo jedni druge s osmijehom na licu, sastajemo se i družimo, žene se pristojno i propisno oblače… a onda dođe prvi dan Bajrama i većina toga nestane, prsne kao mjehur sapunice. Ljudi, umjesto u džamije, pohrle u kafane i birtije, krene varanje i spletkarenje protiv onoga s kojim se jučer u istom safu klanjala teravija, a neke žene što su tokom ramazana glumile hazreti Merjemu razgolite se i počnu glumiti manekenke s modnih pista…

Šta znače riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., „sat ovako, sat onako“? Znače: Dio vremena za robovanje Allahu, dio vremena za dunjalučke potrebe, dio vremena za rad i ozbiljnost, dio vremena za odmor i opuštanje. Za odmor koji treba da napuni baterije, da nas osnaži, da se nakon umora čovjek povrati kako bi bio efikasniji i produktivniji. Nije značenje ovoga da čovjek provede dio vremena u pokornosti Allahu, dž.š., a dio u beskorisnim, nemoralnim stvarima, da svoje strasti hrani svakojakim budalaštinama. Da se razumijemo, može musliman da se opusti i da se zabavlja, međutim da to ne učini svojim običajem i svojim ponašanjem, tj. svojom karakternom osobinom. Ako bude tako uradio onda će biti neozbiljan kad treba da bude ozbiljan i kada bude trebalo da nešto korisno radi biće mrzovoljan.

Ljudska (duhovna) srca su slična tijelima, umaraju se kao što se umaraju i tijela, te im je potreban odmor. Kaže Ibn Mes’ud, r.a.: “Doista srca imaju periode strasti i aktivnosti i imaju vrijeme umora i neaktivnosti, pa uzmite ih kod aktivnosti, a ostavite ih kada su umorna.” Međutim, ne možemo u tim periodima opuštanja da se opustimo toliko da pređemo Allahove granice, pa da se Bajram „proslavlja“ uz turbo-folk pjevače, alkohol i nemoral! Zabava i opuštanje treba da budu sredstvo, a ne cilj. Nažalost, neki muslimani i muslimanke u igri i zabavi vide smisao svog života. Ashabi su se, na primjer, u vremenu opuštanja gađali korama od dinja, međutim kada bi došao na red neki koristan i ozbiljan posao, oni su bili ljudine. Nisu bili mlitavi niti letargični. Kada bi se od nekog od njih tražilo da uradi nešto za vjeru ili zajednicu zaokružile bi mu se oči, tj. toliko bi stvari shvatio ozbiljno!

Tokom mjeseca ramazana se učio Kur'an, Božija riječ, hatme se naručivale, mukabele i dove učile… Zar čovjek može nakon što bude uzdignut robovanjem Allahu, dž.š., i učenjem Njegove Knjige poželjeti da zadovoljava svoje najprizemnije strasti? Evo šta Kur'an veli: „Licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju.“ (En-Nisa, 142)

Dozvoljen odmor nikako ne može da obuhvati ismijavanje drugih ljudi, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi sa ciljem zavađanja, i ne može nikako da sadrži laž i izmišljotinu.Kur'an dalje nastavlja, pa kaže: „Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima. A onoga koga Allah u zabluduodvede nećeš mu naći puta (ka Uputi). (En-Nisa, 143)

A zatim: „Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći. Osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, oni će biti s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.“ (En-Nisa, 145-146)

U hadisu stoji: „Allah, dž.š., naredit će da se čovjek odvede u Džennet zbog onoga (djela) što su ljudi vidjeli, ali će potom narediti da se odvede u džehenemsku vatru.“

Zabilježeno je da su ashabi jedni drugima pri rastanku učili suru El-Asr (Vrijeme): „Tako mi vremena. Doista su ljudi na gubitku. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (El-Asr, 1-3)

A Pejgamber veli: „Budi iskren u svojoj vjeri, bit će ti dovoljno malo djela.“

Idriz ef. Bušatlić

Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf

12.04.2024./3. Ševval 1445.

Komentari