Rahmetli hafiz Mahmut ef. Traljić zabilježio je: „Nisam nimalo sujevjeran, ali tri stvari potpuno vjerujem:
1. Mustajbeg Fadilpašić, sarajevski gradonačelnik, onog dana kada je potpisao da se veliko groblje Čekrčinica preda državi da se otvori veliki park, isti dan silazeći niz basamake u opštini pao je i umro.
2. Mustajbeg Halilbašić, komesar u Vakufskoj direkciji, potpisao je da se turbe Ajnidedeta i Šemsidedeta prema Alipašinoj džamiji pomaknu za nekoliko metara da bi se proširila ulica. Taj dan rekao je Ahmedagi Novaliji: „Ahmedago, proširiće se Aleksandrova ulica. Danas sam potpisao da se uklone Ajnidede i Šemsidede za nekoliko metara.“ Isti dan za ručkom je umro kod kuće.
3. Hidajetbeg Kulenović, vršilac dužnosti direktora Vakufske direkcije i član Naibskog odbora Ulema Medžlisa u Sarajevu potpisao je rješenje da se Veliko groblje na Vratniku ekshumira i da se na tom lokalitetu podigne osnovna škola. Isti dan na akšam u džamiju zakasnio je u džemat pa je klanjao na sofi pred džamijom. Pao je i umro.“
Ovom bilješkom rahmetli Mahmut ef. htio je ukazati na posljedice svjesne i namjerne uzurpacije vakufa i vakufskog dobra. Ovom bilješkom i ja danas počinjem svoju hutbu kako bih skrenuo pažnju na naš odnos prema vakufu, a povodom 12. manifestacije „Dani vakufa“ koju organizira Vakufska direkcija IZ u BiH od 19. aprila do 7. maja ove godine.
Želim ovdje podsjetiti sebe i vas da je naš grad dobio naziv po vakufu – vakufu ove džamije Mehmed-bega Stočanina. Dakle, ovaj grad je izrastao na temeljima vakufa. Zašto se neki muslimani usude da dirnu u vakuf, uzurpiraju ga, oštete, (is)koriste za lični interes? Postoje, po meni, za to najmanje dva razloga. Prvo, zato što kod nas Bošnjaka ima ta bolesna navada i sklonost da, ako je neko na čelu neke institucije, ako mu je dato na upravljanje ili održavanje, pa prođe određeni period, on umisli i pomisli da je to njegovo, te da može s tim raspolagati kako hoće. Drugo, nažalost u našem narodu se na vakuf gleda kao na nešto što je ničije, a ono što je ničije – to je svačije. A kad je svačije onda se prema tome može odnositi kako je nekom volja. E ne može i ne smije!
Tako je hazreti Aliji, r.a., došao brat mu Akil sa molbom da mu posudi novca kako bi vratio veliki dug koji je imao. Kada je vidio da je i sam Alija siromašan, predložio je da mu dadne iz Bejtu-l-mala, pa će on u dogledno vrijeme vratiti. Hazreti Alija, r.a., mu reče da imetak iz državne blagajne nije njegov, već ako želi doći do imetka neka uzme sablju i zajedno s njim opljačka kakvu karavanu. Kada Akil primjeti da je to haram i očita otimačina, Alija mu reče: „Ono što ti od mene tražiš je veća i gora pljačka (otimačina)!“
Stoga, imamu, direktore, predsjedniče medžlisa, članu izvršnog ili džematskog odbora, načelniče, vijećniće, ministre… ti si tu i proći ćeš, a o(p)staje vakuf! Baš kao što je postojao i o(p)stajao prethodnih pet stoljeća na ovim prostorima zahvaljujući našim čestitim vakifima i vakifama, Bošnjacima i Bošnjakinjama! To je poruka i onima među nama koji su islam otkrili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa proteklih trideset godina kidišu na sve ono što je temeljem vakufa očuvano na ovim prostorima. Prema njima, pet stoljeća su ovdje živjeli neki bošnjački aboridžani koji nisu znali za islam i Sunnet niti su imali svojih alima! Petsto godina prije tebe su bili vakifi (dobročinitelji) i njihovi vakufi, bili su alimi i imami kao hodajući vakufi – živjeli su svoju vjeru na najljepši način, a nisu je glumili i pravili karikaturu od nje.
Ta naša stara ulema je govorila: „Nipošto ne diraj u tri harfa (slova) V: vakuf (trajno dobro), vasijet (oporuku) i veraset (nasljedstvo)! Ako uzurpiraš jedno od toga, prizvao si na sebe proklestvo Allaha, meleka i dobrih Božijih robova.“
Nekada su učeni bili korektiv vlasti, kucali su na savjest našeg naroda, bili so ove zemlje. Zašto danas šute? Za šta i koliko su se prodali? Uzvišeni Allah u Kur'anu upozorava i kudi takav narod i takve učenjake:
„Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju! Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od griješna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju!“(El-Maide, 62-63)
A onoga koji se drzne da uzurpira vakufsko (javno) dobro podsjećamo na riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je kazao: „Ko nepravedno prisvoji jedan pedalj zemlje biće mu (na Sudnjem danu) o vrat okačeno od svih sedam zemalja.“ A u drugoj predaji se kaže: „Uzvišeni Allah će ga natjerati da kopa kroz svih sedam zemalja onoliko koliko je uzurpirao, a zatim će mu biti obješeno o vrat.“ (Buhari)
Allaha Svevišnjeg molimo da nas učini vakifima i graditeljima, a da nas sačuva da budemo zalimi i rušitelji. Da Allah nagradi iz Svojih riznica sve naše vakife do Sudnjeg dana. Amin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
19.04.2024./10. ševval 1445.