Uzvišeni Allah u 28. ajetu sure El-Feth (Pobjeda) kaže: “On je poslao Svog resula (Glasonošu) s Uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan svjedok!”
Uputa s kojom je Allah poslao svog Glasonošu jeste Kur’an, jer jedno od imena Kur’ana je Uputa (el-Huda). Vjerovjesnik, s.a.v.s., je živio Kur’an. Bio je, kako kaže hazreti Aiša, r.a., “Kur’an koji hoda”. Prve generacije muslimana su se uzdigle živeći i radeći po Kur’anu, pa su bili na počasnom mjestu u svijetu. Mi smo danas stavili Kur’an na počasno mjesto u kući, ali ga ne čitamo i ne živimo po njemu, pa smo kao ummet (narod) poniženi.
Pejgamber, alejhi selam, je došao i s vjerom istinitom – dini islamom, kako bi islam uzdigao iznad svih ostalih vjera, religija, svjetonazora… Dakle, ovim ajetom Allah, dž.š., govori o tome da je pobjeda imanentna islamu i njegov saveznik, kako u prošlosti, tako i u kasnijim vremenima. U tom smislu Poslanik, a.s., kaže: “Primjer moga ummeta je kao primjer rodne kiše: ne zna se da li je bolji njezin početak ili kraj.” (Tirmizi)
Zašto su onda današnji muslimani gubitnici i u podređenom položaju? Zato što se moraju ispuniti određeni uslovi da bi se pobijedilo i bilo pobjednička generacija. Oni koji ne ispune te uvjete, njihove nade i planovi neće se ostvariti. Sljedeći, i ujedno posljednji ajet sure el-Feth, govori o osobinama pobjedničkog ummeta (naroda): “Muhammed je Allahov Glasonoša! A oni koji su s njim, spram nevjernika (kafira) su strogi i principijelni, a među sobom su samilosni i solidarni…”
Kada moderni islamski mislilac Muhammed el-Gazali (1917-1996.) u svom “Tematskom tefsiru Kur’ana” tumači ovaj ajet, zastaje upravo na početku ajeta i piše: “Zastat ću kod ove rečenice da bih uporedio dva slučaja koji su se desili u jednoj sedmici. Naime, pročitao sam da je jedna od arapskih vlada u jednoj akciji ‘čišćenja’ ubila trinaest fundamentalista muslimana! Također, pročitao sam da je američki posrednik između Sirije i Izraela prenio jevrejima da će Sirija uložiti napore na planu traganja za četvoricom ili petoricom izraelskih vojnika, koji su ili ubijeni, ili ranjeni, ili zarobljeni u Libanu prije nekoliko godina. Izrael želi njihova tijela ako su mrtvi, a ako su živi, želi ih vratiti nazad. Jevreji dobro paze i brinu za svakog svog čovjeka. Uporedio sam ove dvije vijesti i uvidio razliku između dva naroda danas. Ranije smo bili, kako nas Allah, dž.š., opisuje: ‘strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom’. Međutim, danas je ovo odlika drugih. Mi nismo među sobom samilosni, već nastojimo iznaći razloge za međusobni sukob.” Kao komentar na ove riječi Muhammeda el-Gazalija, r.a., navodimo riječi jednog savremenog mislioca koji je rekao: “Muslimani se jedni protiv drugih bore oružjem, a protiv Izraela dovom!”
O međusobnoj samilosti i ljubavi prvih generacija, kao osobini pobjedničke generacije, govori sljedeća predaja: Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio s ashabima u džamiji kada je odjednom rekao: “Sad će ući čovjek koji je od stanovnika Dženneta.” Prisutni su sa zanimanjem gledali ko će to biti, te ugledaše ashaba Sa’d b. Malika kako ulazi noseći svoje sandale, a s njegovom tijela je kapala voda od abdesta. Abdullah b. Omer, r.a., kazuje da se pitao šta li taj čovjek radi, kakav ibadet čini, pa Vjerovjesnik, s.a.v.s., svjedoči još na dunjaluku da će u Džennet. Stoga sam ga, kaže Abdullah, pitao da me primi u goste 2-3 dana. On je to rado prihvatio. Svaku noć je Abdullah motrio da li će Sa’d b. Malik ustajati i činiti neki poseban ibadet, ali ovaj je spavao do sabaha, pa bi onda kao i svi drugi izišao u džamiju da klanja sabah-namaz. Dakle, ništa neuobičajeno. Treći dan je Abdullah otkrio zbog čega je tražio da bude kod njega na konaku, a Sa’d mu reče: “Nisam ništa skrivao od tebe. Kako si me upratio, tako stalno radim. Jedino čega se mogu sjetiti jeste da svaku noć kada legnem u postelju kažem svome srcu da ne mrzi, ne zavidi i nema zlobe ni prema kome od muslimana!” – “Eto, to je ono na osnovu čega si stekao visoku deredžu (stepen) kod svog Gospodara”, rekao mu je Abdullah b. Omer.
Mi smo danas, nažalost, izvrnuli ovaj ajet, pa su muslimani jedni prema drugima strogi i žestoki, a prema nevjernicima snishodljivi i umiljati!
U nastavku ajeta Uzvišeni Allah donosi drugu osobinu pobjedničke generacije, pa kaže: “Vidiš ih kako čine ruku’ (pregibanje) i sedždu, tražeći Allahovu dobrotu (pomoć) i zadovoljstvo.” Dakle, obavljaju namaze želeći steći Božiju nagradu i naklonost, a ne naklonost direktora, načelnika, predsjenika, upravnika i td. Obavljanjem namaza musliman šalje poruku da jedino pred Gospodarom svjetova saginje svoju kičmu i spušta glavu na zemlju. Namaz ga čini uspravnim i dostojanstvenim!
“Na licima njihovim se vidi trag od sedžde”, dalje veli Allah, dž.š. Ne misli se ovdje samo na vanjski biljeg koji može ostati na čelu od mnogih sedždi ili na licu (žutilo) zbog provedenih noći u namazu, već i na sami karakter muslimana. Naime, u arapskom jeziku riječ ‘vedžh’ znači ‘lice’, ali može označavati i osobu u cijelosti. Stoga, jedno od značenja ovih Božijih riječi jeste da namaz ostavlja pozitivan efekat i trag na ponašanje muslimana. Zato je u velikoj opasnosti onaj koji klanja namaze, a njegovo ponašanje izvan džamije je u suprotnosti s njegovim namazom i džamijom! Svrha namaza i svih drugih ibadeta jeste da čovjeka učini boljim i moralnijim.
Neki je čovjek došao Abdullahu b. Abbasu, r.a., dok je on bio u i'tikafu u Poslanikovoj, a.s., džamiji. Abdullah je primijetio potištenost na njegovom licu, pa ga je upitao o čemu se radi. Ovaj je kazao: “Dužan sam jednom čovjeku, a tako mi hurmeta onog što leži u ovom kaburu (Pejgambera), nisam u stanju da mu vratim dug!”
“Hoćeš li da ja s njim razgovaram u tvoje ime?”, upita Abdullah. – “Ako ti nije zahmet, učini mi to”, odgovori čovjek.
Tada se Abdullah obuo i izašao iz džamije. Čovjek mu reče: “Jesi li zaboravio da si u i'tikafu (da ne smiješ izlaziti iz džamije)?”
“Nisam zaboravio”, reče mu Abdullah, “nego sam čuo onog što leži u ovom kaburu, sallallahu alejhi ve sellem, a nije to davno bilo” (pa su mu oči zasuzile) “da je rekao: ‘Ko izađe zbog potrebe svoga brata i riješi je (pomogne mu), bolje mu je nego da bude u i'tikafu deset godina. A ko jedan dan provede u i'tikafu, želeći Allahovo zadovoljstvo, On će stvoriti tri doline između njega i džehennemske vatre, a širina jedne doline je kao širina između nebesa i zemlje!”
Ajet dalje nastavlja: “To je njihov (sljedbenika Muhammeda, a.s.) opis u Tevratu. A u Indžilu se opisuju kao sjemenka koja izbaci svoj izdanak pa ga onda učvrsti, i on ojača, te se ispravi na svojoj stabljici, izazivajući divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio i na muku natjerao nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu golemu!”
Sjemenka (biljka) koja se ovdje spominje je Učitelj svijeta, Muhammed, s.a.v.s., koji je došao s Kur’anom i vjeru istinitu posijao u srca Arapa, a onda je izdanak dini islama porastao i učvrstio se, ojačao s drugim narodima mimo Arapa, izazivajući divljenje cijelog svijeta! Da bi se to ponovo desilo, da bi odgojili pobjedničku generaciju, moramo ispuniti ove uslove: 1. čvrsto se držati Kur’ana i sunneta Božijeg Poslanika i živjeti po njima; 2. biti samilosni i solidarni među sobom, a strogi i dostojanstveni prema nevjernicima i dušmanima; 3. čuvati svoj namaz i raditi na sebi da budemo bolji.
Kada su jednog Palestinca, bosanskog zeta, upitali kada će Allah pomoći Palestinu i podariti pobjedu tamošnjim muslimanima, on je odgovorio: “Ko god postavi takvo pitanje, upitaj ga: Jesi li bio jutros na sabah namazu u džamiji. Ako kaže da nije, reci mu neka produži. Prvi korak za pomoć i pobjedu Palestinaca jeste da ustaneš i klanjaš sabah namaz u svojoj džamiji!”
Ako ne ispunimo ove uslove, čemu se možemo nadati?! Kako da se ummet uzdigne i islam procvjeta!?
Kao muslimani danas imamo veliku odgovornost. Svijet na nas čeka da se probudimo!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
20.09.2024./17. rebi’ul evvel 1446. H. g.