Kada su Adem, a.s., i hazreti Hava prekršili Allahovu zabranu da se približe onom drvetu u Džennetu, te kušali njegove plodove, ostali su bez odjeće, potpuno nagi. Predaja kazuje da je Adem počeo trčati po Džennetu, pa mu se duga kosa zaplela u granje drveća. Tada ga je Gospodar dozvao: „O, Ademe, je li to bježiš od Mene!?“ – „Ne, Gospodaru, već od stida i sramote!“, odgovorio je.
Iz ove predaje spoznajemo da svaki čovjek (i žena) od Adema, a.s., ima u sebi senzor za stid i sramotu. Međutim, neki ljudi taj senzor pokvare ili priguše griješenjem i nepokornošću Uzvišenom Allahu. Cilj šejtana/Iblisa nije bio da se Adem i Hava približe zabranjenom drvetu, to je bilo samo sredstvo, već je šejtanov krajnji cilj bio da njih dvoje udalji od Uzvišenog Allaha i Njegove milosti. Dakle, otkrivanjem avreta (sramotnog dijela tijela) čovjek se udaljava od Uzvišenog Allaha i Njegove milosti.
Odjeća je Božija blagodat i ima svoju svrhu. U 26. ajetu sure El-E'araf Allah, dž.š., kaže: „O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošnaodijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi znakovi da bi se oni opametili.“
Uzvišeni Allah kaže u ajetu da je ljudima spustio (s nebesa, enzele) odjeću koja ima dvije svrhe: da pokriva stidna mjesta i da se ljudi njome uljepšaju! Imam Ahmed, rahimehullah, bilježi da je hazreti Alija, r.a., jednog dana kupio sebi košulju za tri dirhema i kada ju je obukao ona mu je pokrivala sve od šaka do članaka na nogama. (A ne kao neki kod nas što u džamiju dolaze u šorcevima jedva preko koljena. Jeste, može se klanjati u tome, ali nije lijepo) Tada je hazreti Alija kazao: „Hvala Allahu Koji mi je dao blagodat ove odjeće kojom pokrivam svoje stidno mjesto i uljepšavam se pred ljudima.“ Potom je naglasio da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da tako govori dok bi oblačio odjeću.
Zatim se u citiranom ajetu kaže: „Ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje.“ Komentatori Kur'ana vele da se ovim riječima ukazuje na takvaluk (bogobojaznost) i iman u srcu. U jednom hadisu Pejgamber, a.s., kaže: „Iman (vjerovanje) se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Najveći je govor: ‘La ilahe illallah – Nema drugog boga osim Allaha’, a najmanji njegov ogranak jeste uklanjanje smetnje sa puta. A stid je poseban ogranak imana!“ (Muttefekun alejh)
Zašto Poslanik, a.s., na kraju hadisa posebno ističe stid kao važan ogranak imana? Vjerovatno da bi ukazao na tijesnu povezanost imana i stida. Onaj čiji iman u srcu je jak, to se reflektuje na njegovu vanjštinu preko stida, lijepog govora i ponašanja. U suprotnom, kada se neko bestidno izražava i ponaša to je pokazatelj slabosti imana u njegovom srcu.
Stid je lijepa osobina koja čovjeka može samo ukrasiti. Stid dolazi samo s hajrom. Stid kod muškarca je lijep, ali je još ljepši kad se nađe kod žene – govorio je Učitelj svijeta, koji nam je najbolji uzor u tome. Naime, jedne prilike su kod njega svratili Ebu Bekr i Omer, r.a., dok je on opušteno sjedio u kućnoj odjeći. Oni su mu ušli, a on se nije ni pomjerio. Međutim, kada je došao Osman, r.a., i zatražio dozvolu za ulazak, Pejgamber je ustao, obukao ogrtač i lijepo sjeo. Kada ga je poslije hazreti Aiša, r.a., pitala o tom postupku, on joj je rekao: „Osman je stidljiv čovjek, i da me je zatekao u onako ležernom stanju možda bi se postidio, pa ne bi ispunio svoju potrebu kod mene. O, Aiša, zar da se ne zastidim čovjeka kojeg se stide meleki?…“
O stidu hazreti Aiše najbolje nam govori sljedeći primjer. Naime, u njezinoj sobi su bili ukopani Vjerovjesnik, a.s., i Ebu Bekr, pa je ona planira da nju ukopaju do njih. Međutim, kada ju je hazreti Omer zamolio da njega ukopaju na tom mjestu, ona mu je dozvolila. Hazreti Aiša kazuje: „Dok su tu bili ukopani samo Allahov Poslanik i moj babo Ebu Bekr, ulazila sam u tu prostoriju bez hidžaba. Međutim, od dana kada je tu ukopan Omer, nikada nisam ušla a da se nisam pokrila od glave do pete.“ Subhanallah! Ona se stidila mrtvog čovjeka u zemlji, a šta rade danas i kakve izlaze naše majke, kćerke, sestre pred svoje dede, babe i braću, a kamoli pred strance i u javnost?! Gdje je stid nestao iz naših porodica?!
Nedavno sam čuo poražavajuću, ali istinitu priču. Jedna djevojka se htjela pokriti, ali joj je majka tražila da prvo završi školu i fakultet, a onda neka stavi hidžab. Kada je djevojka završila fakultet i stavila hidžab, njezina majka je otišla iz Bugojna u Sarajevo, strgnula joj mahramu i pretukla je! Ne'uzubillah! Kakva je to majka, kakva je to muslimanka!? Možda bi ona bila zadovoljna da joj kćerka hoda polugola s momcima po kafićima do zore! To bi joj bilo u redu. Tako bi bila moderna, cool, in! Subhanallah! Svo licemjerstvo današnjeg svijeta i duple standarde najbolje smo mogli vidjeti u slučaju kada je Ustavni sud zabranio našoj sestri Emeli Mujanović zbog hidžaba da bude pri vojsci! Ali, najgore u svemu tome je što neki muslimani podržavaju i likuju kada se napadaju vjerski propis hidžaba i čedne muslimanke!
Ima situacija kada se ne treba stidjeti. Ne treba se stidjeti kada je u pitanju učenje o vjeri i znanje općenito. Ne valja se stidjeti kada treba kazati istinu i opovrgnuti laž! Nemoj se stidjeti kada treba reagirati na nepravdu! Ali, mi se stidimo upravo tada kad ne treba. Nećemo da se zamjeramo ljudima! A, ne valja tako. To je pogrdan stid.
Molim Allaha da u naša srca ulije iman i podari stid kao plod čvrstog imana. Molimo Ga da sačuva nas i naše porodice od poroka i svih zala dunjaluka, da se ne osramotimo na Sudnjem danu pred našim Pejgamberom, a.s. Amin!
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-beg Stočanin, Medžlis IZ Gornji Vakuf
26. juli 2024. / 20. muharrem 1446.