Da inovativan i uspješan rad pojedinaca u malim sredinama ipak pronađe svoj put do priznanja koje potvrdi ono što kolektiv odavno zna, najbolje govori primjer iz Donjeg Vakufa. Vernesa Manov, nastavnica bosanskog jezika i književnosti u ovdašnjoj „Prvoj Osnovnoj školi“, odlukom Asocijacije najboljih nastavnika iz zemalja bivše Jugoslavije našla se među 23 dobitnika i dobitnice ovogodišnjeg priznanja „Najbolja nastavnica regiona“.
Četvrt je stoljeća Vernesa Manov u nastavnom procesu u kojem je brojne generacije djece u školama Gornjovrbaske regije ne samo učila tajnama jezika i književnosti, nego ih onako majčinski pripremala za putovanje što se životom zove. Njena ustrajnost i inovativnost donijele su joj 2018. godine UNICEF-ovo priznanje Šampionke inkluzije, a prošle godine našla se u društvu deset najboljih inovativnih nastavnika. I ove godine opet među 23 najbolja u regiji,12 u Bosni i Hercegovini i jedina u Srednjobosanskom kantonu.
“Zahvaljujući onome kako radimo u svom dugogodišnjem radu, napregnuću, vannastavnim aktivnostima biraju po 27 kriterija onih koji su zaslužili da ponesu ovu mislim vrijednu titulu”, kazala je Manov.
“Nama iskreno, Prvoj Osnovnoj školi, nije bilo važno. To je samo jedno priznanje, mi znamo ko je Vernesa Manov. Iza nje su jako puno projekata, a ovo je bila samo jedna potvrda”, istakla je direktorica Prve osnovne škole u Donjem Vakufu Selvedina Fazlagić.
Uz nastavni proces, deset izdatih knjiga te četiri vlastita obrazovna koncepta u kojima spajajući obrazovanje i umjetnost nastoji stvoriti što kvalitetnije okruženje za učenje i razvijanje djece i mladih, posebno ističe rad novinarsko-jezičke sekcije. Njeni su učenici dio međunarodnog projekta pod nazivom „Kaleodoskop vrlina“.
“Ja sam dobila priliku da budem učesnica velikog svjetskog projekta pod nazivom Magična interkulturalna mreža prijateljstva. Vjerujte mi da je to jako velika stvar”, kaže učenica Almasa Verem.
“To nama mnogo znači jer opisujemo i sebe, našu školu, kanton”, navodi učenica Amna Rujanac.
“To stvarno treba postići, da dođeš na tu situaciju, na taj stepen da uđeš u tu balkansku učionicu”, smatra Adnana Pičar.
U školi, jednoj od najvećih u Srednjobosanskom kantonu, za čijih se blizu 800 osnovaca nastava izvodi na tri različite lokacije, nastavlja ono zbog čega je odabrala zvanje koje nije posao nego život.
“Sve ove godine u kojima sam ja uz mnogobrojne nevolje, probleme imala nadu i nisam gubila poriv da ovim učenicima i djeci naše BiH budem dobra nastavnica”, istakla je najbolja nastavnica regiona.
I to je uz sva ona priznanja koja su kako reče direktorica škole samo potvrda onoga što već znaju, ipak najbitnije. Svojim učenicima biti prijatelj na putu kroz život.